Predsjednik Srbije velikodušno ponudio obnovu Ukrajine – dok doma još tapkaju rupe po asfaltu i saniraju škole s lopatom i molitvom.

U zemlji gdje su škole s krovovima iz doba Franje Josipa, bolnice s prozorima koji se ne otvaraju i sela bez asfaltiranog puta, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponudio je da Srbija obnovi – ne jedan, nego čak dva ukrajinska grada ili manju regiju. Jer ako već ne možemo pomoći sebi, red je da pomognemo nekome drugom. Po mogućnosti – pred kamerama.

Na samitu Ukrajina–Jugoistočna Evropa, Vučić je stao pred ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog s molbom koja zvuči kao početak lošeg vica:

– Želio bih dobiti vašu podršku, predsjedniče Zelenski, kako bih izabrao jedan ili dva grada ili neku manju regiju koju možemo obnoviti – rekao je Vučić, dok su građani u Srbiji pokušavali izračunati koliko puta je “manja regija” veća od njihove ulice bez kanalizacije.

Vučić se, inače, pozvao na primjer Azerbejdžana, koji je sličnu pomoć već pružio Ukrajini. Jer kad Azerbejdžan krene s humanitarnim radovima, zna se – Balkan ne smije zaostajati. Humanost, ali po protokolu.

Cijeli ovaj diplomatsko-građevinski podvig dolazi svega nekoliko dana nakon što je Rusija – do jučer najveći geopolitički prijatelj Beograda – optužila srpske kompanije da prodaju municiju Ukrajini i tako “pucaju u leđa” Moskvi. Ako ovo nije idealan trenutak za slanje građevinskih radnika u Harkiv – teško je zamisliti koji jeste.

Dok se u Srbiji ruše plafoni u porodilištima, a djeca u školama crtaju planove evakuacije u slučaju kiše, Vučićev poziv djeluje kao savršen primjer političke alhemije – pretvaranja hronične unutrašnje nesposobnosti u vanjskopolitički spektakl.

Naravno, sve uz neizostavni dodatak – “politička podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine”. Jer kad već ne znaš šta ćeš sa sobom, bar znaš šta ćeš s tuđom mapom.

U svakom slučaju, ukrajinski gradovi mogu odahnuti – uskoro bi mogli dobiti svoj dio srpske graditeljske čarolije. A Srbija? Pa, njoj će ostati televizijski prilozi. I ponos što je, makar na papiru, gradila tuđe, dok vlastite temelje i dalje pokriva – prašina.