Dok pekari godinama ekonomski beopravdano zgrću sve veći nezakonit ekstraprofit na račun sve siromašnijih građana – vlasti ćute i ne reaguju. Kada ste zadnji put dobili fiskalni račun u nekoj pekari?
U situaciji kada su troškovi života u Bosni i Hercegovini u stalnom porastu, dodatna poskupljenja osnovnih životnih namirnica poput hljeba postaju neodrživa i teško opravdana. Sve je češće opravdanje da će povećanje minimalne plate automatski podići cijene hljeba i pekarskih proizvoda, no postavlja se ključno pitanje: zašto bi se cijena hljeba – osnovne potrepštine svakog domaćinstva – vezala za promjene u minimalnim primanjima?
Cijene pšenice i brašna su stabilne, te ni povećanje cijene brašna ne bi smjelo uticati na velike promjene cijena finalnog proizvoda. U prošlosti, rast cijene hljeba bio je opravdan poremećajem u lancu snabdijevanja tokom pandemije COVID-19, no sada, kada su tržišne cijene brašna pod kontrolom, postavlja se pitanje da li su pekari već uveli neopravdane marže.
Radenko Pelemiš iz Udruženja mlinara i pekara regije Bijeljina naglašava da bi eventualni rast minimalne plate mogao dovesti do povećanja cijena hljeba, ali bez stvarnih ekonomskih pokazatelja koji bi to podržali. Pekari, kako tvrdi, danas vežu cijene hljeba za porast minimalne plate, iako su već tokom pandemije povećali svoje cijene, a sada, kada su cijene osnovnih sirovina stabilne, dodatni rast cijena može se tumačiti kao pokušaj stvaranja nezakonitog ekstra profita.
Goran Grabovac iz Udruženja pekara regije Banjaluka priznaje da je cijena brašna blago porasla, ali ističe da to nije ključan faktor za poskupljenje. “Rast minimalca, ako do njega dođe, koristi se kao opravdanje za značajno povećanje cijena hljeba. Međutim, cijene brašna ostaju stabilne, i nema ekonomske osnove za dodatna poskupljenja pekarskih proizvoda,” kaže Grabovac.
Povezivanje cijene hljeba s minimalnom platom građana, a ne isključivo s cijenom sirovina, predstavlja ne samo neopravdan pristup, nego i bezobrazan udar na potrošače. Cijena tako važnog proizvoda morala bi se vezati samo za troškove sirovina, poput pšenice i energenata, a sve što prelazi tu kalkulaciju postaje stvaranje nezakonitog ekstra profita na račun građana.
Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske i vlasnik Pekarsko-slastičarskog društva “Krajina klas”, dodaje da pekari često opravdavaju poskupljenja rastom poreza i doprinosa, ali priznaje da u ovoj industriji malo ko radi za minimalac. Građani, stoga, sve više smatraju da pekari koriste povećanja minimalca i troškova rada kao izgovor za povećanja cijena, iako već godinama ostvaruju sve veći profit.
Dok pekari nalaze razloge za rast cijena u troškovima rada, stvarna ekonomska slika ukazuje na to da bi cijene osnovnih prehrambenih proizvoda trebale ostati stabilne, a sve drugo predstavlja neprihvatljiv pokušaj daljeg opterećenja potrošača u ionako teškoj ekonomskoj situaciji.
U Federaciji BiH se ne oglašavsju ni pekari ni vlast, jednostavno cijene hljeba svako malo porastu.