Pad američkih zaliha Patriot presretača otvara pitanje može li Washington istovremeno podržavati Ukrajinu, Izrael i saveznike na Bliskom istoku, dok istovremeno mora čuvati vlastite strateške rezerve

Ukrajinska protivzračna odbrana posljednjih dana suočava se s ozbiljnim problemom – nedostatkom presretača sposobnih da zaustave ruske balističke rakete. Međutim, iza tog problema ne nalazi se samo stanje na ukrajinskom frontu. Jedan od mogućih razloga nalazi se hiljadama kilometara dalje, na Bliskom istoku.

Prema navodima iz dostavljenog izvještaja, tokom ruskog napada 5. augusta na Kijev ispaljene su 24 balističke rakete i četiri hipersonične krstareće rakete Zircon. Ukrajinski sistemi Patriot, koji predstavljaju jednu od rijetkih sposobnosti za presretanje balističkih projektila, nisu uspjeli oboriti nijedan od tih projektila.

U napadu je, prema navedenim podacima, poginulo 17 ljudi.

Ukrajinske vlasti nedostatak presretača opisuju kao kritičan problem. Međutim, iza toga bi mogao stajati širi problem američkih zaliha i proizvodnih kapaciteta.

Američke zalihe Patriot presretača pod pritiskom

Prema procjeni analitičara Marka Kansiana, bivšeg pukovnika američkih marinaca koji se bavi pitanjima odbrane i vojnih zaliha, Sjedinjene Američke Države su prije sukoba s Iranom raspolagale sa približno 2.300 presretača PAC-3.

Prema istoj procjeni, američke zalihe su sada pale na između 750 i 900 projektila.

Ako su ove procjene tačne, riječ je o dramatičnom smanjenju zaliha u relativno kratkom periodu.

Sličan pritisak postoji i na drugi sloj američke protivraketne odbrane – sistem THAAD, čije su raspoložive zalihe također značajno smanjene.

Problem dodatno komplikuje činjenica da američka industrija trenutno ne proizvodi presretače dovoljno brzo da bi istovremeno nadoknadila potrošnju i zadovoljila nove potrebe saveznika.

Washington želi povećati proizvodnju na oko 2.000 presretača godišnje, dok se trenutna proizvodnja procjenjuje na približno 600 godišnje.

To znači da bi, bez značajnog ubrzanja proizvodnje, dostizanje planiranog nivoa moglo potrajati godinama.

Rat na Bliskom istoku mijenja prioritete

Upravo tu dolazi do veze između sukoba na Bliskom istoku i rata u Ukrajini.

Tokom američkog sukoba s Iranom, Patriot presretači korišteni su za zaštitu američkih snaga i saveznika u regiji. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar također imaju velike potrebe za sistemima protivraketne odbrane.

Ako su njihove zalihe tokom sukoba potrošene, države Zaljeva sada moraju popuniti vlastite arsenale.

To stvara dodatni pritisak na istu proizvodnu liniju s koje presretače traži i Ukrajina.

U tom smislu, pitanje više nije samo koliko Sjedinjene Države žele pomoći Ukrajini, nego koliko presretača uopće imaju na raspolaganju i kome će ih dati.

Ko ima prednost?

Ukrajina se tako našla u konkurenciji sa državama koje imaju snažne finansijske kapacitete i dugogodišnje sigurnosne odnose s Washingtonom.

Saudijska Arabija, UAE i Katar raspolažu ogromnim finansijskim resursima, dok su istovremeno ključni američki partneri na Bliskom istoku.

Washington, s druge strane, mora voditi računa i o vlastitim zalihama.

Američka vojska ne može jednostavno isprazniti strateške rezerve kako bi zadovoljila potrebe svih partnera. Mora ostaviti dovoljan broj presretača za zaštitu vlastitih baza i snaga, posebno imajući u vidu mogućnost novog sukoba s Iranom ili pojave nove krize u drugim dijelovima svijeta.

Ukrajina bi mogla biti primorana tražiti alternativu

U takvim okolnostima Ukrajina bi mogla ponovo povećati oslanjanje na starije sovjetske sisteme, prije svega S-300, koje može nabavljati od trećih država.

Međutim, takvi sistemi ne mogu u potpunosti nadomjestiti sposobnosti modernih zapadnih sistema poput Patriota.

Zbog toga pitanje američkih zaliha nije samo industrijsko ili finansijsko pitanje. Ono direktno utiče na sposobnost Ukrajine da zaštiti svoje gradove od ruskih balističkih napada.

Istovremeno, SAD pokušavaju ubrzati proizvodnju PAC-3 presretača. Lockheed Martin je dobio ugovor vrijedan do 58,6 milijardi dolara koji obuhvata proizvodnju presretača i podršku programu do 2032. godine.

Problem nije samo Ukrajina

Šira slika pokazuje koliko je američki vojni arsenal opterećen.

Washington istovremeno podržava Izrael, Ukrajinu i arapske saveznike na Bliskom istoku, dok mora zadržati sposobnost odvraćanja prema Kini u Indo-Pacifiku.

Ukoliko se istovremeno pojave nove krize na više frontova, pitanje više neće biti samo ko treba američko oružje, nego ko će imati prednost u njegovoj raspodjeli.

To je klasičan problem vojnog preopterećenja – kada jedna država pokušava održavati više sigurnosnih obaveza, dok su proizvodni kapaciteti i zalihe ograničeni.

Iran, Rusija i Kina pažljivo prate situaciju

Ovakav razvoj događaja ne posmatra samo Ukrajina.

Rusija, Iran i Kina također imaju interes da procijene koliko su američke zalihe zaista velike i koliko dugo Washington može istovremeno podržavati više partnera.

Ako američki strateški planeri zaista žele zadržati minimalnu rezervu od nekoliko stotina Patriot presretača za vlastite potrebe, to bi moglo uticati na odluke o budućoj vojnoj pomoći.

Drugim riječima, svaka nova kriza u kojoj bi bile potrebne velike količine protivraketnih presretača mogla bi promijeniti prioritete Washingtona.

Hoće li pritisak na jednu od ratnih fronti proizvesti politički pritisak?

Jedna od mogućih posljedica ograničenih zaliha jeste pojačan pritisak na smirivanje barem jednog od sukoba.

To ne mora nužno značiti pritisak za trajni mir. Može značiti jednostavno pokušaj smanjenja potrošnje najskupljih i najteže dostupnih sistema naoružanja.

Ako se nastavi istovremeno visoka potrošnja presretača na više frontova, Sjedinjene Države će morati donositi sve teže odluke o tome kome i kada isporučiti ograničene količine.

Zbog toga problem ukrajinske protivzračne odbrane možda nije moguće posmatrati samo kroz prizmu rata Rusije i Ukrajine.

Jedan rat na Bliskom istoku može imati direktne posljedice na sposobnost Ukrajine da se brani hiljadama kilometara dalje – ne zato što je Ukrajina manje važna, nego zato što su američke zalihe i proizvodni kapaciteti ograničeni.

U narednim mjesecima upravo će odnos između potrošnje, proizvodnje i strateških rezervi biti jedan od ključnih pokazatelja koliko dugo Washington može istovremeno održavati podršku različitim saveznicima i kriznim žarištima.

LuPortal