Podnaslov: Švicarski kolektivni predsjednički model izaziva usporedbe s nekadašnjim Saveznim izvršnim vijećem SFRJ i pitanjem funkcionalnosti vlasti u BiH
Na dužnosti predsjednika Švicarske konfederacije svake se godine rotiraju sedam članova Saveznog vijeća ministara, koje djeluje kao kolektivni šef države i vlade.
– “Švicarski model po kojemu se bira šefa države možda djeluje neobično, no funkcionira”, poruka je koju su iz veleposlanstva Švicarske u Bosni i Hercegovini uputili građanima BiH, uz sugestiju da je istodobna jednakopravnost i funkcionalnost moguća.
Sostem bez zapreka
U trenutku kada su u BiH aktualizirane rasprave o mogućim ustavnim promjenama, iz veleposlanstva su podsjetili kako je parlament Švicarske izabrao Guya Parmelina za predsjednika Konfederacije za 2026. godinu, a Ignazija Cassisa za potpredsjednika Saveznog vijeća. To je rutinski postupak unutar jedinstvenog sustava koji funkcionira bez zapreka, iako se odluke donose kolektivno.
Na dužnosti predsjednika Švicarske konfederacije svake se godine rotiraju sedam članova Saveznog vijeća koji zajedno čine kolektivnog šefa države i vlade. Predsjednik predsjedava sjednicama vlade i predstavlja Švicarsku u inozemstvu, ali nema veće ovlasti od ostalih članova vijeća. Uloga predsjednika, zapravo “prvog među jednakima”, uglavnom je ceremonijalna i fokusirana na diplomaciju, a ne na donošenje odluka.
Ima predsjednika, ali nema predsjednički sustav
– “Drugim riječima, Švicarska ima predsjednika, ali nema predsjednički sustav. To je demokratija putem kolektivnog odlučivanja – i kao takva funkcionira”, stoji u objavi švicarskog veleposlanstva.
Analogija s BiH je očita: i tri člana Predsjedništva BiH imaju jednak status, s tim da se predsjedavajući smjenjuje svakih osam mjeseci. Svaki član ima pravo veta, koji postaje obvezujući – ukoliko ga podupru entitetski parlamenti.
Usporedba sa SIV-om
Nas ovakav model podsjeća na nekadašnje Savezno izvršno vijeće (SIV) u SFRJ pred ratne sukobe.
SIV je bio kolektivno tijelo s izvršnim ovlastima, na čelu s predsjednikom, a sastojalo se od članova iz svih republika i pokrajina. Funkcionisao je po principu kolektivnog odlučivanja, a predsjednik SIV-a bio je prvenstveno ceremonijalna figura s ograničenim individualnim ovlastima.
Na čelu SIV-a, u različitim mandatima, nalazili su se lideri poput Stjepana Mesića, Milana Panića, Veselina Đuranovića i drugih, koji su koordinirali rad sedam do devet članova izvršnog vijeća, uključujući resore federalne vlade. SIV je predstavljao sličan koncept “rotirajuće kolektivne vlasti”, ali je, za razliku od švicarskog modela, SIV često bio opterećen političkim tenzijama i entitetskim pritiscima, što je na kraju doprinijelo nestabilnosti države.
Troškovi i neuspjeli pokušaji reforme
Trenutno, svaki član Predsjedništva BiH ima vlastiti ured i broj savjetnika; primjerice, Denis Bećirović ima osam savjetnika, a Željka Cvijanović četiri. Troškovi državnog vrha prelaze višemilijunske iznose godišnje, a plaće članova Predsjedništva prelaze tri tisuće eura mjesečno.
Prvi i posljednji pokušaj reforme ovakvog nefunkcionalnog sustava propao je 2006. godine s tzv. aprilskim paketom ustavnih reformi. Plan je bio ukinuti tročlano Predsjedništvo BiH i uvesti rotirajućeg predsjednika s ceremonijalnim ovlastima, uz dva zamjenika koja bi birao parlament, po uzoru na švicarski model. Predložene ovlasti Predsjedništva BiH trebale su biti prenesene na Vijeće ministara BiH, ali prijedlog su srušile Stranka za BiH i HDZ 1990.
Kako funkcionišu i koje nadležnosti imaju kantoni u Švicarskoj?
U Švicarskoj kantoni uživaju značajnu autonomiju i imaju vlastite nadležnosti u obrazovanju, zdravstvu, pravosuđu, policiji, oporezivanju, prostornom planiranju i lokalnoj samoupravi, što im omogućava visoku razinu samostalnosti unutar federalnog sustava. Ipak, kantoni nemaju pravo jednostranog odcjepljenja – svaka promjena teritorija ili statusa zahtijeva suglasnost cijele konfederacije i referendum na nacionalnoj razini.
U kontekstu BiH, to znači da bi prijenos švicarskog modela zahtijevao da svi entiteti ili kantoni budu jednako ravnopravni, s jasno definiranim nadležnostima, a ne da funkcionalnost federalizma bude određena po etničkom ključu, kao što je slučaj danas ili je bio u SFRJ.
Kako su terotorijsalno formirani kantoni u Švcarskoj
Kantoni u Švicarskoj formirani su historijski i evoluirali su kroz stoljeća prema nekoliko ključnih kriterija, a ne po etničkom ili nacionalnom ključu:
- Istorijski razvoj i tradicija – mnogi kantoni nastali su kao samostalne zajednice ili gradovi-države koji su se tokom srednjeg vijeka i ranog novog vijeka udruživali u savez.
- Geografske granice – granice kantona često prate prirodne barijere poput planina, rijeka ili dolina, što je omogućilo samostalno upravljanje i održavanje lokalnog identiteta.
- Politička i pravna autonomija – kantoni su kroz povijest zadržali vlastite zakone, parlamentarne strukture i lokalnu upravu, što je postalo temelj švicarskog federalnog sustava.
- Ekonomski interes i samoodrživost – kantoni su formirani tako da imaju ekonomsku samostalnost i mogućnost da sami upravljaju svojim resursima.
- Konsenzus i savezni dogovor – ulazak kantona u švicarsku konfederaciju uvijek je bio rezultat pregovora i sporazuma, što znači da svi kantoni ujedinjeni u savez imaju jednak status i prava.
Ukratko, kantoni su u Švicarskoj istorijski, geografski i politički definirane jedinice koje su zadržale autonomiju u okviru federalnog sistema, a ne etnički ili nacionalno određene.
Naše viđenje i zaključak
Po nama, prijedlog švicarskog modela bio bi prihvatljiv pod uvjetima:
- da su jedinice, kantoni ili entiteti formirani po kriterijumima po kojima su formirani kantoni u Švicarskoj – a ne po nacionalnom ključu ili starim obrascima iz SFRJ,
- da imaju iste nadležnosti i ovlasti koje imaju kantoni u Švicarskoj.
Sve drugo je povratak na uređenje SFRJ i sve ono što je zadesilo tu zajedničku državu.
