Koaliranje političkih „smrtnih neprijatelja“ moglo bi biti jedan od razloga nezadovoljstva i izgubljenog povjerenja birača, koji sve više prerastaju u apatiju, revolt i odbijanje izlaska na izbore.

Svakim novim danom stiže nova potvrda straha da bi Opći izbori u oktobru 2026. godine mogli biti obilježeni katastrofalno niskom izlaznošću birača.

Najnoviji primjer dolazi iz Lukavcavqbi zamjenika bitačkih idnora. Gradska izborna komisija uputila je hitan javni poziv građanima jer nedostaje čak 218 kandidata za članove i zamjenike članova biračkih odbora, kao i kandidata za predsjednike i njihove zamjenike.

Građani se pozivaju da se prijave do 3. septembra, a njihov angažman bit će plaćen. Ipak, interes očigledno nije dovoljan ni kada se za učešće na izborima nudi novčana naknada.

To više nije samo pitanje organizacije izbora. To je ozbiljan signal o raspoloženju biračkog tijela.

Od „smrtnih neprijatelja“ do političkih saveznika

U Lukavcu se dio razloga za takvo raspoloženje građana može tražiti i u lokalnoj političkoj priči koja je posljednjih godina bila obilježena žestokim sukobom između gradonačelnika Edina Delića i Stranke demokratske akcije (SDA).

Godinama su se vodile rovovske političke bitke. Padale su teške riječi, upućivane optužbe, lijepile političke etikete, stvarale podjele i mobiliziralo vlastito biračko tijelo protiv političkih protivnika.

Jedni su drugima godinama predstavljani kao politički neprihvatljivi, a njihovi birači učvršćivani u uvjerenju da između dvije strane nema gotovo ničega zajedničkog.

A onda – koalicija.

Za dio građana taj politički zaokret nije bio dokaz političke zrelosti, nego rušenje prethodno izgrađenog narativa i povjerenja.

Jer teško je biraču deset godina objašnjavati da je neko „smrtni neprijatelj“, a onda od njega napraviti političkog partnera i očekivati da birači takvu promjenu prihvate bez posljedica.

„Crveni“ i „zeleni“ ostali bez uvjerljivog odgovora

Problem pritom nije samo u tome što su politički protivnici postali saveznici.

Problem je u tome što je takav savez dijelu njihovih birača ostavio pitanje: Ako ste deset godina govorili da oni drugi rade protiv naših interesa, šta se promijenilo preko noći?

Kada ste ih lagali: onda ili sada?

Ako se promijenila politika – šta je promijenjeno?

Ako se promijenio politički interes – zašto bi birač vjerovao da se nije promijenio samo zbog funkcija i vlasti?

Upravo tu nastaje najveća politička šteta.

Birač koji se godinama mobilizirao protiv „onih drugih“ može se nakon ovakvog obrata osjećati prevarenim. Umjesto dodatne motivacije za izlazak na izbore, dobija razlog da se povuče.

I to se ne mora nužno manifestovati prelaskom drugoj političkoj opciji.

Najopasniji oblik političkog razočaranja je apatija.

Birač koji više ne vjeruje ni jednima ni drugima možda neće glasati za nekog trećeg. Možda jednostavno neće izaći na izbore.

Od političkog obračuna do političke apatije

Upravo zato današnji problem sa pronalaskom članova biračkih odbora treba posmatrati šire od pukog nedostatka kandidata.

Ako građani nisu dovoljno zainteresovani da učestvuju u provođenju izbornog procesa, pa čak ni za novčanu naknadu, onda je legitimno postaviti pitanje koliko su zainteresovani da dođu na biračka mjesta i glasaju.

A političari bi se trebali zapitati koliko su sami doprinijeli takvom raspoloženju.

Deset godina političkog sukobljavanja, međusobnog optuživanja i mobiliziranja birača protiv „drugih“, a potom naglo političko savezništvo, nije moglo proći bez posljedica.

Možda je upravo najveća posljedica to što su mnogi birači zaključili da se, bez obzira na to kome daju glas, na kraju političke trgovine sve može završiti drugačije.

Tada glasač više ne vidi smisao svog glasa.

A kada građanin izgubi osjećaj da njegov glas nešto mijenja, ostaje samo jedno pitanje:

Zašto bih uopće izlazio na izbore?

Javni poziv za 218 nedostajućih članova i zamjenika biračkih odbora zato može biti mnogo više od tehničkog problema Gradske izborne komisije Lukavac.

Može biti ozbiljno upozorenje političarima da je povjerenje birača potrošna roba – i da se jednom izgubljeno povjerenje mnogo teže vraća nego što se dobija.

Ukoliko se takva apatija proširi i na samo glasanje, oktobarski izbori mogli bi pokazati da najveći politički poraz nije nužno prelazak birača drugoj stranci.

Najveći poraz je kada birač odluči da više ne želi učestvovati.

LuPortal