Kao i poslije ubistva Nizame u Gradačcu, “sistem” sebe “pere” a nas ponovo zasipa obećanjima

Siatem čine: političke strukture vlasti, vojska, policija, zdravstvo, socijalna skrb, komunalne usluge, …

Nakon svakog novog ubistva, na društvenim mrežama se pojave novi referati u kojima se obećavaju istrage, traženje krivaca, promjene u sistemu, … i okrivljuje – POJEDINAC

Ipak, kako stvari stoje, nakon što još jedno novo ubistvo postane “stara vijest” – nama ostaje samo da čekamo kada i ko će biti sledeći.

Nakon poduže objave premijera TK, Irfana Halilagića, na društvenoj mreži Fejsbuk, može se uočiti “patern” u ponavljanju obećanja raznih vrsta.

Premijer, kao “glava” TK, svjestan je da postoji “osjećaj nesigurnosti i nedostatak povjerenja u sistem i društvo u kojem živimo.”

Naravno da postoji.

Taj isti premijer i isti sistem objavljivali su referate i obećavali istrage i poboljšanje bezbjedonosne situacije i nakon ubistva Nizame u Gradačce.

Hvali se premijer Halilagić kako su se (u vladi – op. autora teksta) “posvetili sigurnosti, te u tom smislu značajnije nego ikada ulagali u policiju.”, zaboravljajući da je za bezbijednost građana najbitniji kvalitet ČOVJEKA u uniformi a ne uniforma i ostale “oprema, objekti, uslovi rada, plaće, zakoni, vozila.”.

Nesumnjivo je da policijski službenici zaslužuju sve pobrojano, ali SELEKCIJA policijskih službenika i rad “unutrašnje kontrole” su ipak IMPERATIV ako iz policije želimo izbaciti korupciju, veze sa organizovanim kriminalom, zloupotrebe položaja, … ubistva.

Ponovo je, kao i poslije ubistva Nizame u Gradačcu, obećano da i “neko i u strukturi uprave policije mora snositi odgovornost”, ali poučeni iskustvima iz prošlosti, daj Bože da i ubica dobije odgovarajuću kaznu, na što navodi i nastavak objave u kojoj premijer ABOLIRA distem (a time i sebe) i svu krivicu opet prebacuje na pojedinca.

E pa, gospodine premijeru, na kraju se iz vaše objave može izvući zaključak, da se ne treba brinuti i ništa poduzimati – što će se najvjerovatnije i desiti čim svi zaborave na Amru kao i na Nizamu i sve druge žrtve ubistava.

Izgleda da što se tiče bezbjedonosne situacije, kod nas je sve super, kod nas je sve cool, sistem super funkcioniše, jer “to su samo pojedinci”.

Pojedinac iz Gradača ubi nevjenčanu ženu, pojedinac iz Tuzle ubi Amru, pojedinac u Živinicama ubi ženu pa sebe, pojedinac dijete u Lukavcu umalo ubi nastavnika, …itd. itd.

I tako pojedinci ubijaju a mi branimo sistemu – jer to je do pojedinaca a ne do sistema.

Pa, osim ako nije riječ o ratnim zločinima i obračunu kriminalnih grupa: UVIJEK UBIJA POJEDINAC.

Uvijek je većina ugrožena od pojedinca, nikad obrnuto.

Kada se to desilo da tri osobe pucaju iz jednog oružja, ili se pet ljudi dogovorilo pa krenulo da ubija?

U stvari, postoji jedan slučaj kada je više ljudi odgovorno za ubistvo:
kada ljudi u sistemu, jer im je to ugodno uhu i abolira ih od odgovornosti, povjeruju u nebuloze kako “sistem nije problem – ubijaju pojedinci”.

Sistem je tu da građani budu bezbijedni.
Sistem se mora brinuti o svojoj funkcionalnost.
Sistem je odgovoran za izbor pojedinaca koji ga čine i za njihove postupke.
Sistem je kriv ako se zapošljava sumnjiv, psihički nestabilan, nesposoban, nekvalifikovan, … kadar.
…

Ma koliko vam godilo uhu da nije – sistem jeste uvijek kriv!!!

Politika, policija, zdravstvo, školstvo, … zatvori, sve su to dijelovi sistema, i ako jedna karika (“pojedinac”) zakaže, onda je kriv sistem jer nije prepoznao kao slabu kariku i pojedinca opasnog za okolinu.

Zaključak:
sistem ne samo da JESTE kriv za nemile događaje, nego je još više kriv jer građanima svaki put obećava da će biti bolji a uopšte se ne popravlja.

Po onoj narodnoj “riba smrdi od glave”, “najkrivlji” su oni u vrhu sistema (vrh politike, policije, zdravstva, ..), jer se ubistva ponavljaju a za njima i jalove izjave i dugi postovi koji poslije svakog od njih opet i opet najavljuju promjene, dok se ubistva opet i opet nastavljaju.

Imamo osjećaj da sistem svako novo ubistvo opet i opet iznenadi, baš kao što snijeg iznenadi zimske službe.