Moskva navodno razmatra ukidanje neformalnog ograničenja za fizičku likvidaciju Volodimira Zelenskog i najviših ukrajinskih vojnih zvaničnika. Informacija još nije potvrđena, ali otvara pitanje dvostrukih standarda međunarodne politike: da li ono što je Izraelu bilo dopušteno u Iranu za Rusiju automatski postaje nedopustivo u Ukrajini?

Ruski mediji posljednjih dana prenose informaciju da je na zatvorenoj sjednici Vijeća sigurnosti Rusije navodno donesena odluka o ukidanju neformalnog ograničenja za fizičku likvidaciju ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i najvišeg vojnog rukovodstva Ukrajine.

Priču je na naslovnici objavio ruski list Moskovski Komsomolets, pozivajući se na vojne Telegram kanale i druge internetske izvore. Prema tim navodima, razlog za promjenu dosadašnjeg pristupa bili su ponovljeni ukrajinski napadi na rusku infrastrukturu, uključujući stratešku luku Ust-Luga.

Ipak, važno je naglasiti da za sada nema službene potvrde Kremlja, niti je objavljen bilo kakav dokument koji bi dokazao da je takva odluka zaista donesena. Istraživački portal Agentstvo utvrdio je da se lanac širenja informacije može pratiti do jedne anonimne objave na Telegramu, koju su kasnije preuzimali drugi kanali i mediji.

Ali, čak i kao nepotvrđena informacija, ova priča otvara mnogo šire pitanje od samog odnosa Moskve i Kijeva.

Ubistvo iranskog vrhovnog vođe i stradanje njegove porodice

U zajedničkom američko-izraelskom napadu na Iran 28. februara 2026. godine ubijeni su vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei, njegova supruga, kćerka, zet i unuka, kao i više visokih vojnih i državnih zvaničnika. Njegov sin Modžtaba Hamenei, koji ga je kasnije naslijedio na mjestu vrhovnog vođe, također je povrijeđen u napadu. Izraelska strana potom je iskazivala interes za njegovo uklanjanje.

Tako je u jednoj vojnoj operaciji eliminisan vrh iranske države, a stradali su i članovi porodice njenog najvišeg vjerskog autoriteta. Zašto bi eventualni slični postupci Rusije izazvali drugačije reakcije međunarodne zajednice?

Izrael je već pokazao kako izgleda politika fizičkog uklanjanja državnog i vojnog vrha

U junu 2025. godine Izrael je pokrenuo veliku vojnu operaciju protiv Irana, u kojoj su među prvim metama bili najviši vojni komandanti, nuklearni naučnici i objekti povezani s iranskim vojnim i nuklearnim programom.

U izraelskim napadima ubijeni su komandant Revolucionarne garde Hossein Salami, načelnik Generalštaba Mohammad Bagheri i drugi visoki vojni zvaničnici. Meta nisu bili samo vojni objekti, već i rezidencije visokih iranskih zvaničnika i naučnika.

Posljedice su bile i civilne žrtve. Prema izvještaju organizacije za ljudska prava Hengaw, među poginulima su bili članovi porodica visokih pripadnika Revolucionarne garde, uključujući žene i djecu. Izvještaj Ujedinjenih nacija također navodi da su, prema podacima iranske vlade, tokom izraelskih napada ubijeni supružnici i djeca najmanje četvorice nuklearnih naučnika.

Drugim riječima, izraelska operacija nije bila ograničena na uništavanje vojnih instalacija. Sistematski su gađani ljudi koji su predstavljali politički, vojni i stručni vrh iranske države.

Sjedinjene Američke Države su se 22. juna 2025. direktno uključile u sukob napadima na iranska nuklearna postrojenja u Fordowu, Natanzu i Isfahanu. Važno je razlikovati američku operaciju, koja je bila usmjerena na nuklearnu infrastrukturu, od izraelske kampanje u kojoj su ciljano ubijani najviši iranski vojni zvaničnici.

Hoće li Zapad imati drugačije kriterije za Rusiju?

Upravo ovdje dolazimo do pitanja koje bi moglo obilježiti i eventualnu novu fazu rata u Ukrajini.

Ako je Izrael mogao pokrenuti operaciju u kojoj su ciljano uklanjani najviši vojni i državni predstavnici Irana, uz civilne žrtve među članovima njihovih porodica, zašto bi eventualna ruska odluka o napadima na ukrajinsko rukovodstvo automatski izazvala potpuno drugačiju reakciju?

Ne treba zaboraviti da su i izraelske operacije u Iranu i eventualni ruski napadi na ukrajinske zvaničnike podložni međunarodnom pravu. Činjenica da je jedna država nešto uradila ne daje drugoj automatsko pravo da to ponovi. Ciljanje civilnih osoba i članova porodica ne može se opravdati političkom pripadnošću ili funkcijom njihovih bližnjih.

Međutim, teško je ne primijetiti koliko međunarodna politika zavisi od toga ko je počinilac, a ko meta.

Možemo gotovo sa sigurnošću očekivati da će, ukoliko Moskva zaista krene u takvu operaciju, uslijediti oštre osude iz Washingtona, Londona, Brisela i drugih zapadnih prijestolnica. Govorit će se o međunarodnom pravu, suverenitetu, nedopustivosti atentata na državne zvaničnike i opasnoj eskalaciji sukoba.

I sve to samo po sebi ne bi bilo pogrešno. Naprotiv, takve principe treba braniti bez izuzetka.

Ali gdje su bili jednako glasni zahtjevi za odgovornošću kada su izraelski napadi odnosili živote najviših iranskih vojnih zvaničnika, nuklearnih naučnika, ali i članova njihovih porodica? Američko vojno uključivanje u napade na Iran također nije izazvalo političku izolaciju Washingtona kakvu bi zapadne države vjerovatno pokušale nametnuti Moskvi u sličnom slučaju.

Međunarodno pravo ne bi smjelo imati dvije verzije

Niko ne mora podržavati rusku politiku, opravdavati agresiju na Ukrajinu ili braniti eventualne atentate na ukrajinsko rukovodstvo da bi postavio pitanje dosljednosti međunarodnih principa.

Jednako tako, osuda izraelskih postupaka ne znači podršku iranskom režimu. Riječ je o elementarnom principu: ljudski život i međunarodno pravo ne mogu imati različitu vrijednost zavisno od toga kojoj državi pripadaju žrtve i ko je izveo napad.

Ako Zapad zaista želi braniti međunarodni poredak zasnovan na pravilima, onda ta pravila moraju važiti za sve – za Rusiju, Izrael, Sjedinjene Američke Države i njihove saveznike.

U suprotnom, cijeli zapadni „slobodni svijet“ može nastaviti govoriti o demokratiji, ljudskim pravima i međunarodnom pravu, ali će sve te riječi sve više zvučati kao politički instrumenti koji se primjenjuju prema potrebi.

A to je možda i najveći problem današnjeg međunarodnog poretka: ne nedostatak pravila, nego nedostatak volje da se ista pravila primjenjuju na sve.

Izvori: Meduza, Reuters, Le Monde, Hengaw, Ujedinjene nacije i Congressional Research Service, Istraživanje i analiza: LuPortal