Sindikat predlaže da najniža plata za radna mjesta koja zahtijevaju visoku stručnu spremu bude jednaka prosječnoj plati u FBiH. Međutim, u inicijativi nije objašnjeno da li bi se pravila razlika između diploma stečenih redovnim obrazovanjem i onih čija je vjerodostojnost dovedena u pitanje.

Inicijativa Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine da se najniža plata u Federaciji BiH ubuduće određuje prema stručnoj spremi potrebnoj za radno mjesto otvorila je pitanje koje se u javnosti često zanemaruje: šta zapravo garantuje diploma i koliko ona govori o stvarnom znanju i sposobnostima njenog nosioca?

Prema sindikalnom prijedlogu, najniža plata za radna mjesta koja zahtijevaju visoku stručnu spremu (VSS) iznosila bi 100 posto prosječne neto plate u FBiH. Za radna mjesta sa višom stručnom spremom predviđeno je 95 posto, srednjom 90 posto, a za radna mjesta za koja je potrebna osnovna škola 80 posto prosječne plate.

Na prvi pogled, riječ je o modelu koji bi trebao vrednovati obrazovanje i složenost poslova. Ipak, u obrazloženju inicijative ostaje neodgovoreno jedno važno pitanje: da li se podjednako tretiraju svi nosioci diploma istog nivoa obrazovanja, bez obzira na način i okolnosti pod kojima su ih stekli?

Jesu li sve diplome iste?

U Bosni i Hercegovini već godinama postoje javne sumnje i slučajevi koji su dospjeli pred nadležne institucije, a odnose se na nezakonito izdavanje diploma, sporne obrazovne ustanove i trgovinu akademskim zvanjima.

To ne znači da su diplome svih pojedinaca koji su studirali vanredno, privatno ili po drugačijem modelu obrazovanja sporne. Postoje zakonite i akreditovane obrazovne ustanove, kao i različiti oblici studiranja koji su potpuno legitimni.

Međutim, slučajevi nezakonitog sticanja diploma pokazuju da formalno posjedovanje dokumenta ne mora uvijek biti garancija stvarno stečenog znanja.

Upravo zbog toga postavlja se pitanje: ako bi se najniža plata određivala prema stručnoj spremi, da li bi se uopšte provjeravalo da li je diploma stečena u skladu sa zakonom i da li iza nje stoje odgovarajuće kompetencije?

Šta je sa radnicima koji su godinama učili i radili?

Posebno je zanimljiv položaj radnika koji su redovno studirali, polagali ispite, ulagali vrijeme i novac u obrazovanje, a zatim godinama sticali praktično iskustvo na svojim radnim mjestima.

Da li bi njihovo obrazovanje i znanje imali istu vrijednost kao diploma čija je vjerodostojnost predmet ozbiljnih sumnji?

Ovo pitanje nije usmjereno protiv bilo koje kategorije studenata niti unaprijed dovodi u pitanje nečije akademsko zvanje. Riječ je o potrebi da se uspostave jasni kriteriji koji će štititi zakonito stečeno obrazovanje, ali i spriječiti da se eventualne zloupotrebe pretvore u neopravdanu prednost na tržištu rada.

Sindikalna inicijativa traži dodatna pojašnjenja

U javno predstavljenom prijedlogu Sindikata naglasak je na stručnoj spremi koja je potrebna za određeno radno mjesto. Međutim, nije posebno objašnjeno kako bi se postupalo u slučaju sumnje u zakonitost diplome, niti da li bi se uz formalni stepen obrazovanja uzimali u obzir dodatni kriteriji stručne osposobljenosti.

To ne znači da je sindikalni prijedlog automatski nepravedan, ali znači da prije njegovog eventualnog usvajanja treba razjasniti pitanja koja mogu imati značajne posljedice za radnike i poslodavce.

Jer, ako je cilj da se rad vrednuje prema obrazovanju, odgovornosti i složenosti poslova, onda je sasvim legitimno pitati kako osigurati da iza formalnog akademskog zvanja stoje i zakonito stečeno obrazovanje i odgovarajuće kompetencije.

Na kraju, ostaje pitanje koje bi Savez samostalnih sindikata BiH trebao dodatno pojasniti: da li bi predloženi model jednako tretirao radnika koji je diplomu stekao redovnim i zakonitim studiranjem i onoga čije je akademsko zvanje eventualno stečeno nezakonito?

To pitanje ne umanjuje vrijednost sindikalne inicijative, već ukazuje na potrebu da pravila budu jasna, provjerljiva i jednaka za sve.

Analiza: LuPortal