Zvanični dio Sajma “List” obilježen govorima koji više liče na predizborne mitinge i međunarodne skupove nego na realnu sliku Lukavca, njegovog turizma i ekologije.

Sumirajući utiske o zvaničnim događajima na ovogodišnjem Sajmu “List”, odlučili smo da prema akterima istih budemo blagi.

Govori koji jedva imaju dodirnih tačaka sa stvarnošću, iskrivljena i uljepšana slika ekološke situacije u Lukavcu i ponovno iznošenje planova za budućnost koji se, po ustaljenoj praksi, nikada ne ostvare – tako bi se u najkraćem mogao sumirati zvanični dio ovogodišnjeg Sajma “List”.

Gradonačelnik Edin Delić, kao i uvijek kada stane za govornicu ili pred kamere, ne razočara. Naprotiv – govori su duži nego što publika može izdržati, a sadržajno često skreću daleko od teme.

Ne čudi stoga što su neki prisutni odlučili da je najbolje sve to jednostavno prespavati.

Iako smo prisustvovali govoru gradonačelnika Delića, cijeli snimak govora nismo uspjeli pronaći u javnom prostoru – objavljen je samo dio. No, naši utisci su vrlo jasni.

Lukavac možda jeste “neadekvatno tretiran biser” turizma, ali krivicu ne treba tražiti isključivo u višim nivoima vlasti. Kada gradske vlasti odluče uložiti 1,2 miliona KM u jednu mjesnu zajednicu, udaljenu od turističkog potencijala, poznatu jedino po poljoprivredi i koja čak nema ni aktivan fudbalski klub, a ne u razvoj Jezera – onda kanton i nije prva adresa za kritiku.

Jezero, koje se često koristi kao centralna tačka turističkih planova, uglavnom je prisutno samo u predizbornim kampanjama, kada se jednom godišnje obala čisti za potrebe fotografisanja. A nekada su obećavani hoteli na “otocima od mulja”, predstavljane eko-pedaline i slične iluzije.

A “kakav smo Grad i kakvim želimo postati” govori i to da se od silnih govora i “planova” iznesenih na svakom Sajmu, kasnije u stvarnosti ne ostvari ništa. Nije jasno zašto (im) uopšte i pišu nove govore kada se situacija ne mijenja.

Ako se i sa čim od izrečenog možemo složiti, onda je to konstatacija da smo “još daleko od toga da kažemo da je naša jedinica lokalne samouprave na pravim tračnicama“.

Poslije početnog ushićenog i beskrajnog nabrajanja niza imena zvanica koje su se odazvale, kratko se spomenulo šta Grad ima da ponudi i šta planira u turizmu, a onda je uslijedilo politiziranje i kritika viših nivoa vlasti, posebno Vlade TK. Premijer Irfan Halilagić, koji je primjereno smješten u prvi red, valjda je poslužio da mu se sve “drugarski” saspe u lice. A onda se čude što se premijer TK, Irfan Halilagić, u pravilu rijetko odaziva na pozive gradskih vlasti Lukavca da prisustvuje raznim događajima.

Nakon kritika što niko umjesto samog Grada Lukavac neće da ulaže u lukavački turizam, uslijedio je dio govora koji je, po nama, trebao biti održan u UN-u ili u Savjetu Evrope, jer se onako nevješto istumban i izmiješan, a još nevještije pročitan – da ne kažemo “rafalno ispucan” – ticao globalne politike, ratova u svijetu i slične tematike koja realno nikakve veze nema ni sa Sajmom, ni sa turizmom, ni sa ekologijom u Lukavcu.

Valjda je govornik htio da se gostima iz Turske, Hrvatske, Mađarske… predstavi kao političar svjetskog profila.

Vratimo se “i/ili ekologija”…

Za nas tu nema dileme: u Lukavcu je zadnjih 10 godina definitivno na sceni, u najboljem slučaju, “ILI ekologija”.

Argumente za potkrepljivanje ove tvrdnje je i prelako naći, a pomenućemo samo to da je Lukavac i 10 godina nakon bombastičnih ekoloških izjava tipa “koliko se još spalionica i industrija može uvaliti na pleća” građana Lukavca, i dalje u vrhu spiska najzagađenijih gradova BiH, Evrope i svijeta. Uz to, ne možemo da ne pomenemo da se u “ekološki osviještenom Lukavcu” broj oboljelih od teških respiratornih oboljenja i onkoloških pacijenata ne smanjuje – baš naprotiv.

Turizam? Još uvijek samo blijeda slika naslikana rukom slikara naive. Planovi postoje samo na papiru – ozbiljna strategija ne postoji, niti se nazire.

Govori zvaničnika na Sajmu ove godine gotovo da nisu imali dodirnih tačaka s realnošću. Nejasno ostaje i šta se podrazumijeva pod “okretanjem zelenim tehnologijama” u Lukavcu. Koliko znamo, u Lukavcu je svake godine sve manje zelenih površina i drveća.

I kao i svake godine – najavljeni su novi projekti. I kao i svake godine – gotovo nijedan od prethodno najavljenih nije realizovan. Hajde što nas “mažu” nasamo – ali zar i pred gostima iz Turske, Hrvatske, Mađarske…

Mada se dijelom slažemo sa profesorom Delićem kada je u izjavi za Radio-televiziju Lukavac povodom predavanja na temu “Energetika i (ili) ekologija” kada je rekao da je za energetsku sigurnost i kantona i Federacije i države BiH najbolje da se zadrži na termoelektranama uz OBAVEZNU i HITNU modernizaciju i prihvatljiviji nivo zagađenja koje se ispušta u atmosferu, ono što nas je “prepalo” u izjavi gradonačelnika kada je u pitanju energetika je pominjanje “vraćanja na zelenu granu“, jer znamo kako u Lukavcu funkcioniše “vraćanje na zelenu granu” javnog preduzeća Rad: poskupljenje za poskupljenjem od 50–100% pa i više.
To “vraćanje na zelenu granu” u Lukavcu obično znači “građanima ništa – od građana sve više”.

Sve u svemu, kada je riječ o zvaničnim događajima na ovogodišnjem Sajmu “List” – u Lukavcu ništa novo.

Predugi i zamorni govori, pogrešno strukturirani i velikim dijelom tematski promašeni, djelovali su gotovo potpuno odvojeno od stvarnosti. Iako izrečeni “u rukavicama”, nosili su prepoznatljiv ton mahalaškog „šamaranja“ zvanica i podrivali imifž “političara visokog nivoa”. Umjesto promocije turizma – samopromocija, umjesto konkretnih ideja – lutanje kroz imaginarne projekte. Takav je, nažalost, bio zvanični dio ovogodišnjeg Sajma.