admin
Sječa stabala starih više od 50 godina za potrebe parkinga otvara brojna pitanja o planiranju, odgovornosti i odnosu prema zelenim površinama
Nedavna sječa stabala starijih od pola stoljeća na području Lukavca, u zoni planiranoj za izgradnju parking prostora, izazvala je snažne reakcije javnosti. Posebnu pažnju privukla je izjava gradonačelnika koji je za Radio-televiziju Lukavac govorio o cijelom slučaju – od “iznenađenja” informacijom sa društvenih mreža, do obećanja o novim sadnicama i razvojnim potrebama grada.
“Zatečen” informacijom sa društvenih mreža
Jedan od najupečatljivijih dijelova izjave jeste priznanje gradonačelnika da je za sječu stabala saznao tek putem društvenih mreža, nakon čega je, kako kaže, bio “potresen i zatečen”.
Takav nastup otvara ozbiljno pitanje: kako je moguće da se intervencija u prostoru, koji je navodno dio planske dokumentacije, dešava bez pravovremene političke i institucionalne kontrole?
Ako se radi o području koje je već obuhvaćeno prostornim planovima i projektima iz 2022. godine, onda iznenađenje dolazi u koliziju sa logikom planskog upravljanja gradom.
Drugim riječima – ili planovi nisu dovoljno jasno komunicirani i provedeni, ili sistem nadzora nad njihovom realizacijom ozbiljno ne funkcioniše.
Ko je odobrio, a ko nije znao?
Gradonačelnik u izjavi naglašava da se “stabla ne smiju rušiti bez postupanja službi” i da za konkretne radove nije dato odobrenje koje bi trebalo postojati.
Istovremeno, ostaje otvoreno ključno pitanje koje se nameće samo od sebe:
ako služba nije znala, a radovi su ipak izvedeni – ko je onda odgovoran?
Upravo tu nastaje institucionalni vakuum koji u javnosti stvara dojam neuređenosti i nedostatka kontrole nad urbanim intervencijama.
Hoće li se ovakve stvari ponavljati i ubuduće?
Sječa zaustavljena – ali tek nakon štete
Posebno problematičan segment jeste činjenica da je, prema navodima iz izjave, sječa zaustavljena tek kada je već značajan broj stabala uklonjen.
To dodatno pojačava osjećaj da reakcija sistema, slučajno ili namjerno, nije bila preventivna, nego naknadna – kada je šteta već učinjena.
U takvim situacijama “zaustavljanje radova” više ne predstavlja zaštitu prirode, nego upravljanje posljedicama.
“Novi park” kao utjeha – ali za koliko godina?
Kao odgovor na žestoke reakcije građana najavljeno je da će prostor biti hortikulturno uređen i da će biti zasađena nova stabla.
Međutim, tu se otvara realan problem koji se ne može ignorisati:
neće se zasaditi stabla već mlade sadnice, koje ne mogu zamijeniti stabla stara pola stoljeća – ni vizuelno, ni funkcionalno, ni ekološki.
Ako se i prihvati ideja kompenzacije, ostaje pitanje vremenskog jaza: lukavčani će bar jednu deceniju čekati da nova stabla razviju krošnje i pruže hlad koji su prethodna već davno obezbjeđivala.
Uostalom, poznato je svima kako završi većina tih novih sadnica drveća.
“Nemamo na čemu drugom graditi osim na zelenoj površini”
U pokušaju da objasni razvojne potrebe, gradonačelnik ističe da se grad mora širiti i da se infrastruktura mora graditi, često upravo na zelenim površinama.
Međutim, ova rečenica otvara kontradikciju sama po sebi. Ako je jedina preostala opcija gradnja na zelenim zonama – postavlja se pitanje da li je dugoročno planiranje urbanog razvoja uopšte adekvatno vođeno.
Jer razvoj koji sistematski troši zelene površine bez jasne strategije njihove zaštite i nadoknade neminovno vodi ka transformaciji grada u betonsko-asfaltni prostor sa sve manje prirodnog balansa.
Parking, zgrada i sjenka šire priče
U javnosti se već duže vrijeme ovaj prostor povezuje sa izgradnjom novih objekata i pratećih parking kapaciteta, što je tema koja izaziva značajnu pažnju i političke rasprave jer obezbijeđen parking podiže cijenu kvadrata stanbene jedinice.
Dodatno, dio javnog diskursa već ranije je otvorio pitanja vezana za urbanističke odluke i raspolaganje građevinskim zemljištem, što cijelu situaciju stavlja u širi kontekst nepovjerenja građana u način planiranja prostora.
Efekat javnog pritiska i politički trenutak
U samoj, na momente fragmentiranoj izjavi gradonalelnika Delića, primjetni su brojni lapsusi, prekidi i emotivni tonovi, što ukazuje da je reakcija javnosti – posebno na društvenim mrežama – itekako imala efekta.
U političkom smislu, gradonačelnik se nalazi u osjetljivom trenutku, u kojem se svaka odluka i izjava posmatra kroz prizmu odgovornosti, povjerenja i dugoročnih posljedica upravljanja prostorom.
Pitanje odgovornosti koje ostaje otvoreno
Ono što ostaje kao ključni utisak cijelog slučaja jeste nedostatak jasnog odgovora na pitanje odgovornosti:
– ko je odobrio, ko je nadzirao i zašto reakcija dolazi tek nakon što su stabla već uklonjena?
Ukoliko se, kako se navodi u dijelu javnosti, ovakvi slučajevi dešavaju u širem kontekstu nepovjerenja i ranijih kontroverzi oko urbanističkih odluka, tada se logično postavlja pitanje institucionalne kontrole i transparentnosti.
Na kraju, ostaje i suštinsko pitanje:
da li Lukavac ulazi u fazu u kojoj se razvoj odvija po cijenu sistemskog gubitka zelenih površina – i ko za takav model snosi odgovornost?
Ostaje, međutim, otvoreno i neprijatno pitanje: da li se ovakvi slučajevi, ovakav institucionalni nered i očigledan nedostatak kontrole, dešavaju zato što je gradonačelnik Edin Delić “pustio stvari da idu svojim tokom”, opterećen političkim i medijskim pritiscima, uključujući i objave Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) o spornim i kontroverznim prodajama građevinskog zemljišta u Lukavcu?
Ukoliko se gradonačelnik ne može ili ne želi u potpunosti posvetiti funkciji za koju je dobio povjerenje građana Grada Lukavca, onda se logično nameće pitanje njegove političke i institucionalne odgovornosti. Takvu funkciju ne može pratiti polovična angažovanost, niti upravljanje “u sjeni” istraga, pritisaka ili javnih kontroverzi.
U tom slučaju, odgovorno bi bilo da se razmotri i mogućnost da se ta funkcija prepusti osobi koja nije opterećena krivičnim istragama, niti političko-medijskim aferama, te koja može u potpunosti fokusirano upravljati gradom.
Ako, pak, ni sam gradonačelnik ne pokazuje dovoljan stepen odgovornosti prema funkciji koju obavlja, onda bi inicijativu u tom pravcu trebalo razmotriti i Gradsko vijeće Grada Lukavca, uključujući i mogućnost pokretanja postupka opoziva.
Jer na kraju, mora postojati jasna linija odgovornosti prema građanima. Javna funkcija nije prostor za improvizaciju, niti za djelimično upravljanje gradom.
Građani su dali povjerenje – i gradonačelniku i vijećnicima – a zauzvrat očekuju rezultate, transparentnost i odgovorno upravljanje. Sve što odstupa od toga, bilo u vidu nebrige, loših odluka ili sumnji u koruptivne radnje i zloupotrebe, direktno urušava povjerenje u institucije i ostavlja grad u stanju stagnacije i nepovjerenja.
