Niko mu ne valja, pa se mora vratiti on da zavede red

Povećanje minimalne plaće u Federaciji BiH, koje je izazvalo brojne reakcije, očigledno je dotaklo i Fahrudina Radončića, predsjednika Saveza za bolju budućnost. Gledajući na situaciju s visine kakvu samo on zna zauzeti, Radončić je u programu BHRT-a najavio veliki povratak SBB-a na političku scenu. Kako kaže – “vrijeme je da se naši kadrovi pojave”. Neko ipak mora da spasi stvar, jer kako bi drukčije, kad niko osim njega ne zna kako se vodi politika.

Mario Nenadić i Nihad Uk su mu poslužili kao primjeri – jedan je, prema Radončiću, briljantan kadar koji je šest mjeseci bio premijer Kantona Sarajevo, dok je drugi tragikomična figura koja već tri godine vodi Kanton. “Uvreda bi bila porediti Nenadića i Uka,” zaključuje Radončić, očigledno aludirajući da niko osim njegovih ljudi nije dorastao ozbiljnom poslu.

Trojku, s kojom je nekada rado sarađivao da bi se riješili SDA, sada opisuje kao “raspašoj koaliciju” i “trojca bez kormilara”. Ističe kako je povećanje minimalca donijeto bez konsultacija s ministrima u Vladi, što, prema njegovim riječima, dokazuje “potpunu nekompetenciju”. Da je on na njihovom mjestu, podnio bi ostavku. “Ali ja nisam,” čini se da poručuje između redova, “pa moram da se vratim da popravim šta su upropastili.”

Od pruge do ekonomije: Sve je “njihova greška”

Nije mu promakla ni priča o obnovi sarajevske pruge, koju naziva “sadakom turske firme”. Zgraža se što je pruga još uopšte tema, umjesto da je već odavno završena “kako bi bilo da sam ja u vlasti”. Na pitanje o povećanju minimalca, ironično zaključuje da to “nije rješenje” i predlaže uvođenje poreza na dobit i dividende od 20%. Jer, naravno, Radončić zna šta je bolje za privredu od svih drugih.

Sarajevo u raspadu, BiH bez datuma za pregovore – krivi su svi, osim njega

Izljev nezadovoljstva prema Trojci dosegao je vrhunac kada je spomenuo katastrofalno stanje Sarajeva i nedostatak bilo kakvog napretka u evropskim integracijama. “Busali su se u prsa evropskim integracijama, a BiH nema ni datum pregovora,” ljutito dodaje, očigledno aludirajući na to da su prethodni uspjesi – naravno – njegovo djelo.

Povratak SBB-a jer, zsboga, “Građani nas traže”

Radončić je jasno stavio do znanja da se ne vraća radi lične koristi, već jer “građani to od nas traže”. Ističe kako SBB mora reaktivirati svoje kadrove, jer je nesposobnost Trojke prevršila svaku mjeru. “Nas vraća njihova nesposobnost,” rezolutno zaključuje, jer kako drugačije – niko nije sposoban osim njega i njegovih ljudi.

Dok zaključuje svoj nastup, Radončić ostavlja utisak lidera kojem niko ne može parirati. Vraća se da spasi stvar, jer, kako sam kaže, “ne možete nas handriti i misliti da ne primijetimo šta se dešava.” Možda su svi drugi u raspašoju, ali Radončić se, očigledno, nikada nije osjećao spremnijim da zavede red – barem onako kako on to zna.