Zastupnica u Skupštini TK upozorava na postavljanje rampi na parkingu bez saglasnosti stanara i otvara pitanje: ko zapravo upravlja javnim prostorom u gradu

Zastupnica Naše stranke u Skupštini Tuzlanskog kantona, dr. Amra Nadarević-Vodenčarević, ponovo je skrenula pažnju na način na koji se u Tuzli donose odluke koje direktno utiču na svakodnevni život građana.

U objavi na društvenim mrežama opisala je situaciju koja ju je dočekala nakon povratka s posla.

Kako navodi, parking iza zgrade koji su stanari koristili više od 15 godina odjednom je ograđen rampama i pretvoren u parking za svega dvanaest automobila.

Sve se, prema njenim riječima, dogodilo bez ikakvog obavještenja ili konsultacija sa stanarima.

– „Danas sam, nakon posla, došla kući i zatekla podignute rampe iza zgrade. Poslije više od 15 godina korištenja, parking iza zgrade je odjednom postao parking za privilegovanih 12 automobila“, navela je Nadarević-Vodenčarević.

Posebno problematičnim smatra način na koji je odluka provedena.

– „Bez obavještenja. Bez sastanka stanara. Bez dogovora. Preko noći“, istakla je.

Prema njenim riječima, ovakav način odlučivanja postaje sve češći primjer kako se u Bosni i Hercegovini određene odluke donose tiho, bez transparentnosti i bez uključivanja građana na koje se direktno odnose.

– „Parking iza zgrade godinama su koristili svi. Ako živimo u zgradi, red je da o takvim stvarima odlučujemo zajedno. Jer nije problem u parkingu – problem je u načinu“, navela je.

Čije su javne površine i ko odlučuje o parkingu?

Pitanje koje se nameće u ovakvim situacijama jeste – ko ima pravo odlučivati o javnim površinama i prostorima koji služe stanarima zgrada.

Prema zakonima koji uređuju oblast komunalne djelatnosti i upravljanja javnim površinama u Federaciji Bosne i Hercegovine, javne površine – uključujući ulice, trgove, trotoare, zelene površine i javne parkinge – pripadaju lokalnoj zajednici i njima upravlja grad ili općina.

Drugim riječima, takve površine nisu privatno vlasništvo pojedinaca.

U praksi to znači da svaka trajna promjena režima korištenja javne površine mora biti donesena kroz formalnu odluku nadležnog organa lokalne samouprave, najčešće gradskog vijeća ili službi koje upravljaju komunalnom infrastrukturom.

Kada je riječ o parking prostorima u blizini stambenih zgrada, situacija može biti nešto složenija.

Ako se parking nalazi na javnoj površini, grad ili općina odlučuju o njegovom režimu korištenja, uključujući naplatu, rezervaciju ili postavljanje rampi.

Međutim, ako se parking nalazi na zemljištu koje pripada zgradi kao zajednički dio etažnog vlasništva, tada se odluke o njegovom korištenju donose kroz skupštinu etažnih vlasnika, odnosno uz saglasnost stanara.

U takvim slučajevima postavljanje rampi ili ograničavanje pristupa obično zahtijeva odluku većine vlasnika stanova.

Transparentnost ili privilegije?

Upravo zato slučajevi poput ovog otvaraju pitanje transparentnosti u upravljanju javnim prostorom.

Ako je parking javna površina, građani imaju pravo znati ko je donio odluku o njegovom zatvaranju i na osnovu kojeg akta.

Ako je riječ o zajedničkom prostoru stanara, onda se postavlja pitanje zašto o tome nije održan sastanak stanara i zašto odluka nije donesena na zakonit način.

Zastupnica Nadarević-Vodenčarević upozorava da ovakvi potezi stvaraju osjećaj da se grad sve više dijeli na dvije kategorije – privilegovanu manjinu koja dobija posebne pogodnosti i većinu građana koji se s tim odlukama samo moraju pomiriti.

– „A još važnije pitanje je – da li će se sutra ovakve rampe pojavljivati i na drugim mjestima u gradu?“ upitala je.

Njena objava otvorila je širu raspravu među građanima o tome ko odlučuje o prostoru u kojem žive i da li se javne površine postepeno pretvaraju u privilegiju za malobrojne.