Frakcije unutar SDBiH rade na rušenju predsjedavajućeg Vijeća Lukavca, dok SDA opušteno čeka ponude za koaliciju. Edin Delić se našao u političkom vrtlogu koji prijeti njegovoj dominaciji, a PDA održava balans u haotičnoj situaciji.

Situacija u Lukavcu nikada nije bila zamršenija i neizvjesnija kada je riječ o formiranju većine u Gradskom vijeću nego što je to nakon ovih posljednjih izbora..

Predsjedavajući GV i predsjednik PDA Lukavac, Suad Salibašić, tokom predizborne kampanje bio je jedina osoba koja je u svoje ime i u ime svoje stranke javno podržao izbor Edina Delića za gradonačelnika. Na skupovima PDA, Delić je bio redovan gost, često preuzimajući pozornicu, iako bi njegovi dugi govori o vlastitim postignućima i njegovoj esencijslnoj bitnosti na mjestu grafonačelnika Grada Lujavac, često zasjenili vijećnike PDA, uzimajući im vrijeme za predstavljanje glasačima, izazivajući određenu napetost unutar stranke PDA. Ipak, Salibašić je uspijevao i uspio održati red i jedinstvo u svojim redovima.

S druge strane, Delićev način vođenja kampanje izazvao je revolt unutar njegove stranke, SDBiH u kojoj je jedinstvo nakon iz ora postalo vrlo upitno.

Kampanja stranke je postala gotovo isključivo njegov personalni projekt, dok su kandidati sa liste bili marginalizovani. Ovo je rezultiralo gubitkom tri vijećnička mjesta za SDBiH, koji je pao sa 10 na 7 mjesta, dok je SDA dobila 12 mandata, čime je nadmašila ranijih 9 za 3 mandata koliko je izgubila SDBiH.

Nakon ovih izbora, pojavila se frakcija unutar SDBiH koja je nekako došla do zaključka da se, umjesto Deliću, nekako sve zamjera Salibašiću. Cilj frakcionaša je “srušiti” Salibašića i preuzeti poziciju predsjedavajućeg Vijeća za nekoga iz njihovih redova. Dva kandidata koja naši izvori najviše spominju su Mirsad Mujić i Anel Osmanović, a motiv za ovu borbu je, kako se šuška, visoka plata koju nosi ta pozicija.

Frakcija je prvo održala sastanak van stranačkih organa, bez prisustva Edina Delića, na kojem su dogovorili strategiju. Kada su svoje planove predstavili Deliću, on ih je iznenađujuće kategorički odbio, što je izazvalo dodatne nesuglasice unutar SDBiH. Zbunjuje činjenica kako su frakcionaši uopšte mislili skupiti dovoljno ruku za svoj plan, jer Salibašić i PDA ne bi glasali za smjenu vlastitog lidera. Ovaj faktor je vjerovatno presudio u Delićevoj odluci da stane na stranu Salibašića.

Samouvjerenost “zavjerenika” iz SDBiH Lukavac bi jedino imala smisla ako su imali kontakte sa SDA da im oni “rukama” pomogne u rušenju Salibašiča, ali to je već naše nagađanje.

Podrška SDP-a Deliću također je nejasna i djelimična, jer se u toj stranci također javljaju frakcionaški problemi – ponovo zbog Delića.

U međuvremenu, SDA mirno prati razvoj događaja, čekajući da im neko priđe s ponudom. Oni su trenutno u najjačoj poziciji i ne moraju žuriti s bilo kakvom odlukom.

Iako bi najstabilnija većina bila koalicija SDA i PDA, nije nemoguće ni da Delić pokuša sklopiti neku vrstu koalicije između SDBiH i SDA pod izgovorom “viših ciljeva”, ili kako to on konstantno tupi i krije se iza toga: “zbog interesa građana”.

Međutim, nije sigurno da bi SDA prihvatila ovu ili bilo koji drugu ponudu za formiranje većine, s obzirom na to da bi ulazak u večinu i preuzimanje odgovornosti u trenutku kada je grad finansijski opterećen i sa krajnje samovoljnim gradonačelnikom, moglo donijeti više problema nego koristi.

Sa druge strane, bilo kakvo koaliranje sa Delićem u Lukavcu, neupitno bi otvorilo pitanje usluga SDBiH na nivou kantona, u vidu ministarskih, direktorskih i drugih uticajnih pozicija.

Na kraju, Suadu Salibašiću možda i nije pretjerano stalo do pozicije predsjedavajućeg, s obzirom na stres i težinu protekle četiri godine. Moguće je da bi mu više odgovaralo mirnije mjesto u gradskoj administraciji, gdje bi mogao doprinijeti bez tolikog političkog pritiska.

Lukavac se nalazi na prekretnici, a sljedeći potezi ključnih aktera mogli bi odrediti smjer u kojem će se grad kretati narednih godina.