admin
Retorika podjela i stigmatizacije u javnom prostoru Bosne i Hercegovine
Članak objavljen na portalu pod naslovom „Osovina Sarajevo – Teheran: Islamistička guja u srcu Europe“ predstavlja primjer politički obojene retorike koja prelazi granicu legitimne političke kritike i ulazi u prostor kolektivne stigmatizacije, širenja straha i produbljivanja društvenih podjela u Bosni i Hercegovini.
Umjesto argumentirane analize međunarodnih odnosa ili vanjske politike, tekst koristi niz teških kvalifikacija, stereotipa i političkih etiketa kojima se implicitno ili eksplicitno čitava bošnjačka javnost i politički prostor u Sarajevu pokušavaju prikazati kao ideološki saveznik Irana i neprijatelj Zapada. Takav pristup nije samo novinarski problematičan – on je i društveno opasan.
Generalizacija kao političko oružje
Jedna od najočitijih karakteristika ovog teksta jeste generalizacija čitavog naroda ili političke zajednice. U tekstu se tvrdi da „bošnjačka javnost staje uz Iran“, dok se istovremeno sugerira da su Hrvati i Srbi na suprotnoj strani geopolitičke linije. Time se politička analiza pretvara u narativ o civilizacijskom sukobu unutar jedne države, što je posebno osjetljivo u društvu kakvo je bosanskohercegovačko, obilježeno ratnim traumama i dubokim etničkim podjelama.
Takva konstrukcija stvarnosti ignorira činjenicu da u Bosni i Hercegovini postoji pluralizam političkih stavova, kao i da se političke pozicije ne mogu svoditi na etničke blokove bez ozbiljnog iskrivljavanja stvarnosti.
Dehumanizirajuća metaforika
Posebno zabrinjava upotreba metafora poput „guje u srcu Europe“. U političkom diskursu takav jezik ima dugu i problematičnu historiju jer dehumanizira političke protivnike i implicitno ih predstavlja kao prijetnju koju treba ukloniti.
U novinarstvu koje pretendira na profesionalnost, takva retorika bi trebala biti izuzetak, a ne sredstvo političke mobilizacije. Kada mediji počnu koristiti jezik demonizacije, oni prestaju biti informativni servis javnosti i postaju instrument političke propagande.
Proizvodnja neprijatelja
Tekst također konstruira narativ prema kojem postoji ideološka osovina između Sarajeva i Teherana, pri čemu se zanemaruje kontekst diplomatskih odnosa koje Bosna i Hercegovina ima sa velikim brojem država svijeta, uključujući i zemlje Bliskog istoka.
Ovakav pristup stvara sliku da unutar države postoji unutrašnji politički neprijatelj koji navodno djeluje protiv Zapada i Evrope. Takva retorika ne doprinosi javnoj raspravi o vanjskoj politici, već služi mobilizaciji straha i jačanju političkih rovova.
Medijska odgovornost u podijeljenom društvu
Bosna i Hercegovina je društvo u kojem riječ u javnom prostoru ima posebnu težinu. Mediji koji posežu za retorikom kolektivne optužbe i političke demonizacije zapravo produbljuju nepovjerenje među građanima i otežavaju izgradnju stabilnog društva.
Kritika političkih stranaka, lidera ili konkretnih poteza vlasti legitimna je i poželjna. Međutim, kada se kritika pretvori u etiketiranje čitavih naroda ili društvenih grupa, tada ona prestaje biti politička analiza i postaje sredstvo podjele.
U vremenu globalnih kriza i rastućih međunarodnih napetosti, Bosni i Hercegovini su potrebni mediji koji smiruju, objašnjavaju i informiraju, a ne oni koji raspiruju stare sukobe i proizvode nove neprijatelje unutar vlastitog društva.
