Gradonačelnik Delić u objavi na FB pojašnjava njegove benefite i značaj za lokalnu zajednicu ali nama nisu jasne određene stvari na terenu …

Završni radovi na izgradnji novog mosta preko rijeke Jale, koji bi trebao povezati naselja Bistarac i Bokavići, izazvali su veliko interesovanje javnosti, tvrdi gradonačelnik Lukavca Edin Delić u svojoj objavi na Facebooku. Građani sve češće postavljaju pitanja o tačnoj lokaciji mosta, njegovoj funkciji i benefitima za lokalnu zajednicu.

Prema riječima gradonačelnika, most spaja raskrsnicu na magistralnom putu petlja Šićki Brod – Lukavac, u blizini objekta „Lucijana“, i naselje Bokavići, skraćujući putnu komunikaciju sa dosadašnjih 11 kilometara na svega 1,3 kilometra. Dodatno, projektom se otvara prostor južno od Jale za moguće korištenje, jer je regulacijom korita navodno riješen problem čestih poplava.

Međutim, brojne nedoumice i problemi bacaju sjenu na ove najave.

Šta nije rečeno ni objašnjeno?

Već prvim pogledom na teren jasno je da most – ma gdje god da se nalazi – ne povezuje nikakve asfaltirane saobraćajnice.

Možda spaja dvije obale Jale, ali puteve – ne.

S obje strane dominiraju zemljani putevi, a sa strane Bokavića radi se o “nema puta” i poljskom putu koji služi za traktore kao pristupni put za okolne parcele, i vjerovatno je nasut šljunkom, kamenjem i šutom, te u lošem stanju zbog čestog korištenja od strane poljoprivredne mehanizacije. Blatnjavost i prolomljenost tih puteljaka čine ih neprikladnim za redovni automobilski saobraćaj.

Bez dodatnog uređenja i asfaltiranja tih 1,3 kilometra, most gubi funkciju skraćivanja puta, jer je malo vjerovatno da će putnički automobili “kroz polja” i blato ići prema Tuzli.

Problem zemljišta u vlasništvu „Voda“?

Sve prekriveno “žućkastim dimom” je u vlasništvu Voda

Nadalje, trasa planiranog puta nailazi na dvije ključne parcele: kč. 1304/5 i kč. 3109/1, koje su u društvenom vlasništvu – klasificirane kao „Društvena svojina – Vode“.

U praksi, to znači da za bilo kakvo korištenje ovih zemljišta ili izgradnju novog puta na njina mora postojati saglasnost Agencije za vodno područje rijeke Save i Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Ovakva situacija već je viđena na primjeru pristupnog puta za tzv. Fabriku vode, gdje su administrativni problemi do daljnjeg stavili pod upitnik upotrebu pristupnog puta. Upotreba mosta bi se i ovdje mogla prolongirati iz istih razloga, jer upotrebna dozvola može biti uslovljena imovinsko-pravnim rješenjima.

Nije jasna ni lokacija mosta

Postoji i konfuzija oko konkretne lokacije mosta. Ako se most nalazi na istočnoj strani (lokacija označena crvenom linijom), gdje kakav-takav put prema Bokavićima već postoji – ali početni dio tog puta pripada katastarskoj općini Kiseljak (bijrla linija). Grad Lukavac u tom slučaju nema nadležnost za bilo kakve radove, a bez saradnje sa Kiseljkom – bilo kakvo uređenje puta je nemoguće.

U slučaju da se most nalazi na zapadnoj verziji (plava linija), slike sa terena ukazuju da se put sa strane Bistarca završava kod Jale, dok puta na drugoj strani i nema, i ponovo su sve parcele na drugoj strani u vlasništvu „Voda“. Dakle, i u ovom slučaju se ponavlja problem sa imovinom pod upravom Agencije za vodno područje rijeke Save.

Dok je žutom linijom obilježena parcela kč. 1296 koja se vodi kao “Javni nekategorisani put”, čini se da put koji se trenutno koristi ide preko više privatnih parcela dok je kč. 1297 koja prikazuje put zarasla u živicu.

Novi most – ponavljanje stare greške?

Vrijedi podsjetiti da je ranije u blizini firme Reweus d.o.o. izgrađen još jedan most preko novog korita Jale – poznat kao „most koji ne vodi nigdje“. Bio je dugo neupotrebljiv zbog istih problema koji sada prijete i ovom projektu. Hoće li novi most doživjeti sličnu sudbinu?

“Ulaz“ na stari most sa magistralnog puta djeluje neadekvatno – postavljen je tako da poljoprivredna mehanizacija koja dolazi iz pravca Lukavca mora skrenuti pod uglom od 180 stepeni da bi naišli na most. To predstavlja izazov za duža vozila poput traktora s prikolicom ili kombajna, posebno onih koja dolaze iz pravca Lukavca. Sa druge strane, sva vozila koja dokaze iz smjera Šićkog morala bi presijecati suprotnu traku magistrale kako bi ušla na most, što izaziva dodatne sigurnosne dileme.

Kome pripadaju okolne parcele?

Vlasnička struktura zemljišta uz moguće dionice puta Bistarac – Bokavići je raznovrsna. Neke parcele su u privatnom vlasništvu mještana, dok su ključne za realizaciju puta – one uz samu rijeku – u vlasništvu države, odnosno upravitelja vodnih dobara. Bez njihovog odobrenja nema ni puta, a bez puta – ni koristi od mosta.

Zaključak

Pitanja je mnogo, odgovora malo. Most bi mogao ostati neiskorišten ukoliko se ne riješe problemi s pristupnim putevima, vlasništvom zemljišta i nadležnostima između općina i državnih agencija. Umjesto najavljene infrastrukturne revolucije, građani bi mogli dobiti još jedan most koji – baš kao i prethodni – ne vodi nigdje.