Donacijom vrijednog školskog namještaja Osnovnoj školi “Puračić”, Puračićanin koji živi u Njemačkoj ostavio trajno dobro generacijama koje dolaze

U vremenu kada se često govori o zaboravljenim korijenima i udaljavanju od zajednice iz koje potičemo, priča o vraća vjeru u ljude i podsjeća na istinske vrijednosti koje nadilaze granice i kilometre.

Iako danas živi i radi u Njemačkoj, Amer nije zaboravio svoje rodno mjesto Puračić, niti školu u kojoj je napravio prve korake ka znanju i životu – . Vođen zahvalnošću i osjećajem odgovornosti prema zajednici iz koje je potekao, donirao je vrijedan školski namještaj ovoj obrazovnoj ustanovi, s ciljem da učenici i nastavnici dobiju bolje i dostojnije uslove za rad.

Njegov gest nije samo materijalna pomoć. To je snažna poruka da se dobrota vraća tamo gdje je počela i da čovjek, bez obzira gdje ga život odvede, ne smije zaboraviti mjesto na kojem je učio prve životne lekcije.

U islamskoj tradiciji postoji pojam vakufa – trajnog dobra koje pojedinac ostavlja zajednici. Uvakufiti znači darovati nešto što će dugoročno koristiti drugima: školu, klupe, knjige, znanje. Upravo takvu dimenziju ima i Amerov čin, jer njegova donacija neće služiti samo jednoj generaciji učenika, već mnogima koji tek dolaze. Svaki učenik koji sjedne za novu klupu ili koristi novu opremu bit će dio tog trajnog dobra.

Posebnu simboliku ovom djelu daje i dolazak mjeseca ramazana – mjeseca solidarnosti, milosti i brige za druge. Ramazan nas podsjeća da se vrijednost čovjeka ne mjeri onim što posjeduje, nego onim što je spreman podijeliti s drugima.

Ova priča ima i dodatnu emotivnu dimenziju za mnoge koji su svoje školovanje vezali za OŠ “Puračić”, posebno u poratnom periodu kada su škole u tuzlanskom kraju bile utočište djeci i porodicama izbjeglim iz Podrinja. Školske učionice tada nisu bile samo mjesta učenja, već i prostora sigurnosti, druženja i stvaranja rijetkih lijepih uspomena u teškim vremenima.

Primjer Amera Orlića podsjeća da nije teško biti dobar, sjetiti se svoga mjesta i pomoći zajednici iz koje smo potekli. Nijedan životni uspjeh ne bi smio umanjiti zahvalnost prema onima koji su nam dali znanje, odgoj i temelje za budućnost. Jer istinska veličina čovjeka ne mjeri se onim što je stekao, nego onim što je dao.

Ova priča je i poziv svima nama da se zapitamo: možemo li i mi biti od koristi svojim lokalnim školama, posebno onim u manjim sredinama i selima? Ponekad je dovoljno malo da bi se napravila velika razlika.

Amer Orlić je za Osnovnu školu “Puračić” donirao više od 30 uredskih stolica, stolove za nastavnike i zbornicu, ormariće na zaključavanje, kante za smeće, šest ormara i sedam školskih tabli – opremu koja će godinama služiti učenicima i prosvjetnim radnicima.

Izvor: FB