Ko i kako može i mora doprinijeti da se takve pojave suzbiju? Kolika je čija odgovornost spram takvih pojava u firmama, preduzećima i ustanovama? Kako neodgovornost nadležnih i ignorisanje mobinga i seksističkog zlostavljanja stvaraju klimu straha i nesigurnosti u radnim kolektivima.

Mobing na radnom mjestu, posebno kada dolazi od strane direktora i njemu bliskih osoba, predstavlja ozbiljan problem koji ugrožava ne samo psihičko i fizičko zdravlje zaposlenih, već i cjelokupnu radnu atmosferu i moral u organizaciji. Kada se mobing manifestuje kroz kontinuirano ponižavanje, zastrašivanje ili diskriminaciju niže rangiranih radnika, to može imati dalekosežne posljedice, uključujući ozbiljna psihička oboljenja, pa čak i smrtonosne ishode.

Izostanak reakcije nadležnih organa i institucija na ovakve prijave samo dodatno pogoršava situaciju. Kada se zanemari ili zataška mobing, to ne samo da omogućava daljnje zlostavljanje, već šalje poruku da je takvo ponašanje prihvatljivo, čime se stvara atmosfera straha i nesigurnosti. Nedostatak brige za one koji prolaze kroz mobing može dovesti do situacija sa neželjenim i tragičnim posljedicama, uključujući suicidne misli i djela, što se, nažalost, pokazalo kroz nekoliko poznatih slučajeva u našoj zemlji i šire.

Odgovornost radnog kolektiva u ovakvim situacijama ne smije se zanemariti. Kolege su često prvi svjedoci mobinga, a njihovo ignorisanje problema ili, još gore, pridruživanje zlostavljačima, dodatno izoluje žrtvu. U ovakvim slučajevima, solidarnost među radnicima može biti ključna za pružanje podrške zlostavljanim kolegama i zaustavljanje daljeg nasilja.

Uloga sindikata u zaštiti radnika od mobinga također je od velike važnosti. Sindikati su ti koji bi trebali stajati uz radnike, pokretati procedure za zaštitu njihovih prava i osigurati da se slučajevi mobinga prijave nadležnim institucijama. Međutim, često svjedočimo situacijama u kojima sindikati ne djeluju ili su pod utjecajem rukovodstva, čime se dodatno komplikuje borba protiv mobinga.

Lokalne vlasti i drugi organi koji po zakonu imaju obavezu reagovati na saznanja o mobingu i moraju preuzeti odgovornost. Zakoni koji štite prava radnika postoje, ali njihova primjena je često spora ili neefikasna. Neprijavljivanje mobinga, nedostatak inspekcija i izostanak kazni za poslodavce koji krše prava radnika samo ohrabruju daljnje zlostavljanje.

U konačnici, borba protiv mobinga zahtijeva zajednički napor cijelog društva. Svaki član radnog kolektiva, sindikata, lokalne zajednice i svaki pojedinac koji je svjestan zlostavljanja na radnom mjestu mora preuzeti svoj dio odgovornosti. Samo kroz zajednički rad i jasnu osudu svih oblika mobinga možemo stvoriti sigurno radno okruženje u kojem se poštuju prava svih zaposlenih.

Koliko su mobing, diskriminacija i seksizam veliki problem današnjice, govori i to da se i UNDP u Bosni i Hercegovini ozbiljno bavi tim problemim, i čak su izdali brošuru/priručnik pod nazivom “Dijalogom protiv seksizma, diskriminacije i govora đržnje prema ženama i djevojkama”, koji možete naći i preuzeti OVDJE.