admin
Uništeni usjevi kukuruza u Lukavcu nisu samo problem jednog domaćina, već posljedica sistema koji je zakonski zaštitio divljač, a proizvođačima hrane vezao ruke i ostavio ih bez efikasne zaštite i naknade štete.
Divlje svinje ponovo su napravile ogromnu štetu na poljoprivrednim površinama u Lukavcu. Kako prenosi RTV Lukavac, poljoprivredniku Elvedinu Husariću uništeno je gotovo deset hektara kukuruza u svega nekoliko noći, a šteta se procjenjuje na više hiljada konvertibilnih maraka.
Međutim, ovo nije izolovan slučaj niti nesretan splet okolnosti. Ovo je posljedica dugogodišnjeg izostanka odgovornog upravljanja populacijom divljači i sistema koji je proizvođače hrane doveo u gotovo bezizlazan položaj.
Poljoprivrednici godinama upozoravaju da su prepušteni sami sebi. Zakoni im ne dozvoljavaju da efikasno zaštite vlastitu imovinu, dok su sve mjere kojima pokušavaju odbraniti usjeve – strašila, zvučni uređaji, električne ograde i druga sredstva – u praksi pokazale vrlo ograničen učinak. Divlje svinje su se prilagodile, a štete iz godine u godinu rastu.
Zaštita prirode ne znači odustajanje od zaštite ljudi
Zaštita divljih životinja jeste civilizacijska vrijednost i ona ne bi trebala biti dovedena u pitanje. Međutim, zaštita prirode ne može značiti da ljudi koji proizvode hranu ostanu bez ikakve stvarne zaštite.
Prirodna staništa divljači moraju postojati i u njima divlje životinje trebaju imati visok stepen zaštite. Ali jednako tako mora postojati jasna razlika između zaštićenih prirodnih područja i prostora u kojima ljudi žive, obrađuju zemlju i proizvode hranu.
Kada divljač redovno uništava usjeve, više se ne može govoriti o pojedinačnim incidentima, nego o problemu upravljanja populacijom divljih životinja.
Država mora upravljati, a ne samo zabranjivati
Uloga države nije samo donošenje zabrana. Njena je obaveza osigurati ravnotežu između očuvanja prirode i zaštite ljudi.
Ako populacija divljih svinja naraste do nivoa na kojem nanosi ogromne štete poljoprivredi, onda je očigledno da sistem upravljanja tom populacijom ne funkcioniše kako bi trebao. Oni koji su zaduženi za održavanje brojnosti divljači na nivou koji neće ugrožavati ljude i njihovu egzistenciju moraju preuzeti odgovornost za rezultate svog rada.
Nije prihvatljivo da sav teret snose isključivo poljoprivrednici.
Bez proizvođača hrane nema ni prehrambene sigurnosti
Svaki uništeni hektar znači manje domaće hrane, manje prihoda za porodice koje žive od poljoprivrede i veću zavisnost od uvoza.
Ako društvo želi očuvati domaću proizvodnju hrane, onda proizvođači moraju biti zaštićeni jednako ozbiljno kao i priroda. To podrazumijeva efikasno upravljanje populacijom divljači, brzu naknadu nastale štete i zakonska rješenja koja neće poljoprivrednicima vezati ruke dok gledaju kako im višemjesečni rad nestaje u samo jednoj noći.
Zaštita divljih životinja i zaštita proizvođača hrane ne smiju biti suprotstavljeni ciljevi. Ali kada dođe do sukoba interesa, država mora prije svega zaštititi ljude koji svojim radom hrane društvo, a zatim osigurati da se divljač očuva kroz odgovorno upravljanje njenom populacijom, a ne kroz politiku pasivnog posmatranja problema.
Izvir: RTV Lukavac, Analiza: LuPortal
