Vlasti tvrde da su se vozili kombijima, ali brojevi i činjenice govore drugačije

Dok vlasti u Srbiji panično pokušavaju da ospore autentičnost biciklističkog pohoda mladih aktivista ka Strazburu, tvrdeći da su se zapravo vozili “kombijima i drugim četvorotočkašima”, sami studenti – zajedno sa fotografijama, snimcima i svjedocima s puta – govore potpuno drugačiju priču.

Ipak, postavlja se logično pitanje: da li je uopšte realno preći takvu rutu biciklom?

Evo okvirne računice za motivisanog mladog čovjeka (npr. studenta u dobroj kondiciji) koji ide biciklom od Novog Sada do Strazbura, što iznosi oko 1.300 km (u zavisnosti od odabrane rute):

Realna dnevna kilometraža:

  • 70–120 km dnevno je sasvim izvodljivo za motivisanog rekreativca.
  • Ako se ide ubrzanim tempom, može se dostići i do 150 km dnevno, ali to zahtijeva više napora i manje odmora.

Prema tempu:

  • Umjereno (80 km/dan): oko 16 dana vožnje.
  • Brže (120 km/dan): oko 10 dana.
  • Ekstremno (150 km/dan): 8–9 dana, ali uz naporan režim.

Na to treba dodati i vanjske faktore:

  • vremenske prilike (kiša, vjetar),
  • prelazak granica i tehnička zadržavanja,
  • reljefne prepreke (npr. Alpe),
  • i svakako – potrebu za bar jednim danom odmora.

Mladi su, prema dostupnim informacijama, ovaj put od 1.300 kilometara prošli za 13 dana, vozeći svakodnevno između 100 i 150 kilometara. Dakle, za jednog motivisanog, fizički spremnog studenta – to je potpuno izvodivo. Iskustva mnogih evropskih biciklista potvrđuju da se uz volju, dobru organizaciju i jasnu misiju dnevno može prelaziti i do 150 km, posebno kada “vjetar u leđa” dolazi iznutra.

Motivacija jača od umora i propagande

Iako zvuči kao podvig rezervisan za profesionalne sportiste, ova grupa studenata iz Srbije dokazala je da snažna volja i jasna poruka mogu pomjeriti granice izdržljivosti. Njihova misija nije bila samo da stignu u Strazbur – već da se čuje glas mladih iz Srbije.

Po dolasku su planirali susrete sa predstavnicima Evropskog parlamenta i Vijeća Evrope, gdje žele da predstave razloge višemjesečnih protesta: borbu protiv korupcije, urušavanje institucija i gušenje slobode izražavanja.

Njihovo putovanje je dokaz da, kada vjetar u leđa nije samo prirodni, već i simbolični – dolazak u centar evropske demokratije na dva točka postaje ne samo moguć, nego i snažno inspirativan.