Za dvije sedmice od zvaničnog početka kampanje, SDBiH održao pressicu i jedan predizborni skup, i nakon održanog koncerta za Dan Grada Lukavca, jedan skup odkazali zbog smrti naše sugrađanke Mensure Salkić.

Nikada do sada, od prvih slobodnih i demokratskih izbora 1990. godine do danas, nije se desilo da je neka stranka u Lukavcu u prvoj polovici zvaničnih predizbornih aktivnosti bila toliko “mrtva” kao SDBiH u Lukavcu ove 2024.

Nameće se pitanje da li je Edin Delić u ovoj predizbornoj trci ostao i bez podrške svoje stranke?

Gdje su i šta rade stranački “drugovi”?

Da nije predizbornih skupova sve popularnije PDA Lukavac, Edin Delić jedva da bi se izravno i obratio glasačima.

Na predizbornom skupu PDA Lukavac u Tabacima je, protivno svim pravilima političke kurtoazije, sam govorio 45 minuta – duže nego svi ostali iz PDA zajedno, i još je na to njegov jedini iskreni obožavalac u Tabacima, Sead Hanić, iz publike prešao u govornika i održao svojevrstan hvalospjev – o “načelniku”.

Tek danas smo saznali da je Edin Delić taj dan u Tabake došao u pratnji policijskog automobila i par policajaca. Čemu to? U Tabacima niko nije dobio čvoku u zadnjih 10 godina, taman koliko nije ukradena ni jedna deka sa štrika u dijelu Poljica u kojem (ne) stanuje Edin Delić.

Kakav to gradonačelnik koji ima toliku ljubav i podršku naroda, a koji u narod ne smije bez policijske zaštite?

O čemu se tu radi?

Opet neko izigravanje ugroženosti i žrtve?

Od tog dana se među mještanima Tabaka zbijale šale na račun svega toga, i osuđuje uzurpacija skupa PDA. Tabačani tom prilikom nisu došli da čuju šta im ima rrći Edin Delić, već kandidati PDA. Niko ga nije ni očekivao – jednostavno je iskočio kao onaj pajac iz kutije što plaši djecu.

I inače, Edin Delić zloupotrebljava dobrotu PDA, jedine stranke koja mu još pruža podršku, i na čijim predizbornim skupovima, na kojima niti je zvanično najavljen niti ga iko očekuje, nemilice monopolizuje mikrofon i pozornicu za samopromociju, a na štetu promocije kandidata sa liste PDA.

Prema glasinama koje su došle do LuPortala, postoje barem dva razloga zašto nema predizbornih skupova SDBiH:

  1. Edin Delić više nema podršku ni u svojoj stranci koja je i sama u svojevrsnom rasulu zbog unutarnjeg razdora koji traje još od formiranja izborne liste,
  2. Još veći razlog je bojazan da će loš odziv na predizbornim skupovima pokazati koliko slabu pdršku Edin Delić uživa među građanima.

Iz naših saznanja, koja možda treba primiti i sa rezervom, Edin Delić je već ispao iz izborne trke, a njegovo poluhisterično glumatanje žrtve više nikoga ne impresionira osim malog dijela onih koji su u ovih 8 godina njegove vlasti “uhajrili”, a izgleda da je katastrofalni poraz u TV duelu sa Fahrudinom Skopljakom bio zadnji ekser u političkom sanduku Edina Delića, uzrokujući da mu leđa okrene i ono malo “odanih” u stranci koje jedva više i da ima.

Javni komentari političkih protivnika unose prilično logičnu sumnju da je i provala u porodičnu kuću u Poljicu, dio predstave u kojoj bi se građani trebali sažaliti na Edina Delića i glasati za njega iz sažaljenja.

Njegovi govori koji su na momente na granici histerije, i u kojima sebe stavlja u centar svega, bilo kakvu kritiku na njega predstavlja kao “napad na mene i na sve vas” (građane) ponajviše podsjećaju na govore Aleksandra Vučića koji više od decenije Srbijancima ispira mozak pričom kako ih samo on spašava od totalnog haosa i propasti, i u kojima je on jadnik vječita žrtva.

Očito je da to u Gradu Lukavcu više “ne pije vode”.

Kako simbolično – “ne pije vode” u gradu koji punih 8 godina čeka davno obećanu pitku vodu.

Kako stvari trenutno stoje, Edin Delić, to se gotovo sa sigurnošću može reći, polako odlazi u političku istoriju Grada Lukavca, koji će Grad ostaviti nikada zagađeniji i nikada zaduženiji, a njegove građane nikada podjeljenije i nikada posvađanije.

To će biti njegova ostavština Gradu Lukavcu, i po čemu će biti zapamćen – i pored toliko neispunjenih megalomanskih obećanja, od očišćenog Jezera, čistog zraka, pitke vode, Zabavnog parka sa rollercoasterom, Aqua parka, voćnjaka i fabrike za preradu voća na Malinjaku, turističkih smjštajnih kapaciteta na jezeru Ontario, … itd. itd

Altetnativa, oslikana u njegova preostala tri protukandidata, obećavaju smirenje političkih tenzija, i to je ono što je Lukavcu hitno potrebno. Možda potrebnije i od pitke vode i čistog zraka.

Podijeljenost i mržnja među ljudima je nešto najgore, nešto što zagađuje ljudsku dušu, nešto što je bolest duha.

Lukavac definitivno nije prodisao, ali (ga) izgleda jeste otpisao …