Dok se kroz Hercegovinu planiraju deseci kilometara autoputa, Tuzlanski kanton – najmnogoljudniji u Federaciji – i dalje nema ni metra

Izgradnja jedne od najzahtjevnijih dionica Koridora 5C, koja bi trebala služiti kao obilaznica oko Mostara i uključivati čak 11 mostova i šest tunela, ponovo je dospjela u fokus javnosti. Iako se projekat trenutno nalazi u političkoj blokadi na državnom nivou zbog pitanja ustupanja državnog zemljišta, tehnička dokumentacija je u velikoj mjeri spremna, a važnost ove dionice se naglašava kao strateška za Bosnu i Hercegovinu.

Riječ je o dionici Mostar sjever – Mostar jug, koja bi trebala rasteretiti saobraćaj u gradu Mostaru i dodatno ojačati prometnu povezanost juga zemlje s ostatkom Evrope.

Tuzlanski kanton – bez ijednog kilometra autoputa

Za razliku od juga zemlje, Tuzlanski kanton, iako:

  • najmogoljudniji kanton u Federaciji BiH,
  • industrijsko i energetsko središte zemlje
  • prostor s razvijenom privredom, rudnicima, termoelektranom, hemijskom industrijom i snažnim izvozom

nema ni jedan jedini kilometar autoputa.

O tome se godinama govori, ali konkretni radovi ne počinju. Dionice koje bi Tuzlu povezale s Koridorom 5C ostaju na nivou idejnih rješenja, studija i političkih obećanja.

Državno zemljište – problem samo od Sarajeva “na gore”?

Posebno pitanje koje se stalno vraća u javni prostor jeste problem prenamjene državnog zemljišta.
U slučaju Tuzlanskog kantona, taj problem se godinama navodi kao ključna prepreka:
trase prolaze preko zemljišta koje se vodi kao državna imovina
potrebne su saglasnosti viših nivoa vlasti
postupci se razvlače bez jasnih rokova

S druge strane, od Sarsjeva “na dole”, kroz Hercegovinu se, i pored činjenice da trasa autoputa prolazi:

  • blizu ili kroz bivšu vojnu imovinu
  • preko izuzetno zahtjevnog teren
  • kroz zaštićena i osjetljiva područja

projekti ipak planiraju, projektuju i guraju naprijed.

Logično se nameće pitanje:
kako to da problem državnog zemljišta postoji kod Tuzle, a “nestaje” kod Mostara?

Koliko autoputevi zaista povezuju BiH s Evropom?

Vrijedi se zadržati na tvrdnji da će dionica Mostar sjever – Mostar jug „ojačati prometnu povezanost juga zemlje s ostatkom Evrope“. Koliko je ta tvrdnja u praksi zaista tačna? Jedina stvarna međunarodna povezanost koju je moguće jasno prepoznati jeste ona koja Bosnu i Hercegovinu – odnosno njen jug – vodi prema jadranskoj obali i hrvatskom primorju. Takva saobraćajna logika prije svega pogoduje turističkim tokovima, ali teško da odgovara stvarnim potrebama privrede države u cjelini.

Za razliku od toga, sjever Bosne i Hercegovine, gdje je koncentrisan najveći dio industrije, izvoza i proizvodnih kapaciteta, i dalje nema direktnu i brzu vezu s glavnim evropskim saobraćajnim pravcima. Posebno izostaje kvalitetna povezanost s autoputem Beograd – Zagreb, koji predstavlja jednu od ključnih arterija ka centralnoj i zapadnoj Evropi.

Upravo takva veza bila bi od presudnog značaja za konkurentnost domaće industrije, smanjenje troškova transporta i ravnomjerniji regionalni razvoj.

U tom kontekstu, postavlja se pitanje da li se infrastrukturni prioriteti u Bosni i Hercegovini određuju prema realnim ekonomskim potrebama države ili prema drugim, manje transparentnim kriterijima.

Razvoj za jedne, čekanje za druge

Niko razuman ne osporava važnost izgradnje autoputa kroz Hercegovinu. Problem nastaje onda kada se stiče utisak da jedni dijelovi zemlje imaju kontinuitet investicija, dok drugi ostaju stalno u fazi čekanja.

Građani Tuzlanskog kantona s pravom se pitaju:

  • zašto regija koja puni budžete i nosi veliki dio privrede FBiH nema osnovnu autoputsku infrastrukturu
  • zašto se desetljećima sluša o “strateškom značaju”, ali se lopata ne zabija u zemlju
  • da li su svi dijelovi BiH jednako važni ili samo deklarativno

Autoputevi kao ogledalo politike

Pitanje autoputeva u BiH odavno više nije samo infrastrukturno, već političko i društveno pitanje. Ono pokazuje kako se donose odluke, kome se daje prioritet
i koliko je država zaista funkcionalna

Ako se strateški projekti mogu rješavati u jednom dijelu zemlje, a u drugom godinama stoje zbog “procedura”, onda je legitimno pitati:

Da li Bosna i Hercegovina ima jednake aršine za sve svoje regije?