admin
Građani i ekološka udruženja Grada Lukavac moraju na vrijeme shvatiti da su jedino oni siguran protivnik planovima EPBiH da nastavi pretvaranje Lukavca u regionalno industrijsko odlagalište.
Na stranicama federalna.ba sinoć je objavljen članak o tome da Elektroprivreda BiH planira gradnju fotonaponskih (solarnih) elektrana na napuštenim rudarskim lokacijama u TK, uključujući Pogon Šikulje Rudnika Kreka, što zahtijeva izmjenu Prostornog plana Lukavca.
“Mislim da ćemo imati dobru komunikaciju i otvoren odnos. Moramo se pozabaviti izgradnjom novih objekata ukoliko mislimo zadržati energetsku neovisnost i proizvoditi dovoljne količine energije za naše građane”, kaže Sanel Buljubašić, generalni direktor Elektroprivrede Bosne i Hercegovine.
Lukavac ima 4.000 hektara rudarskog zemljišta pogodnog za solarne elektrane, ali su potrebna zakonodavna prilagođavanja.
“Nadam se da ćemo se razumjeti. Imamo pravno-tehničkih dilema, jer prelazak iz nečega što je bilo rudnik u nešto što je sad sasvim druga tema nije baš najbolje shvaćeno po propisima, jer se sučeljava nekoliko zakona”, ističe Edin Delić, gradonačelnik Lukavca.
Koliko je EP BiH iskrena u svojim namjerama?
Neoguće je u ovakvoj situaciji ne zapitati se: Muti li Elektroprivreda BiH da uz fotonaponsku elektranu PK Šikulje bude i odlagalište šljake i pepela iz TE Tuzla?
Razlog za podozrivost je u tome što Elektroprivreda BiH također traži da se Prostorni plan TK za period 2025–2045. promijeni na način da se površinski kop Šikulje pretvori u odlagalište šljake i pepela iz TE Tuzla, i s tim ciljem je uputila zahtjev Vladi TK, na čijem je čelu premijer Irfan Halilagić iz Lukavca.
Možete li zamisliti scenario u kojem se solarna elektrana gradi uz odlagalište šljake i pepela?
Da se Elektroprivredi BiH ne može vjerovati, dokaz su rudnici Kreka koji su “usisani” u sastav Elektroprivrede BiH uz velika obećanja o ulaganjima, modernizaciji zastarjele opreme, boljim i bezbjednijim uslovima rada i većim platama rudara – a od toga nije bilo ništa. EP BiH rudnike i danas doslovce pljačka mizernom otkupnom cijenom uglja, a u rudnicima se još radi metodama iz 20. vijeka za platu koja ni izbliza nije onakva kakvu rudari zaslužuju.
Stoga, ne treba biti puno skeptičan prema predviđanjima da je solarna elektrana samo “bacanje prašine u oči” Lukavčanima – kako bi se prihvatilo da se šljačište uspostavi na tom prostoru.
Stoji li iko uz građane Grada Lukavac i njihove zahtjeve za zdravom životnom sredinim?
Građanima Grada Lukavac treba na vrijeme stručno pojasniti šta za njih znači jedno, a šta drugo (solarna elektrana i šljačište) – pa makar građeni i uspostavljani i zajedno. Treba ih pripremiti da budu jak oslonac gradskim i kantonalnim vlastima u zajedničkoj borbi da Lukavac, u ekološkom smislu, postane zeleniji, a ne crnji grad.
Naravno, to pod uvjetom da gradske i kantonalne vlasti nisu dio priče Elektroprivrede BiH i “saučesnici u zločinu”. To će se moći vidjeti prema njihovom zalaganju da priču o odlagalištu šljake i pepela prikažu kao nešto “zdravo”, slično kao što je bilo s deponijom bijelog taloga u Huskićima. Tada su članovi porodice najžešćih protivnika deponije zaposleni, pa se sve brzo utišalo.
Bijelo More u Huskićima, koje se ne smije ponoviti, mora nam biti nauk. I tu bi se, makar i naknadno, morali uložiti dodatni napori da se Šišedžam ubijedi da, u saradnji s profesorom Zehrudinom Osmanovićem, koji je izumio način da se bijeli talog preradi u koristan građevinski materijal, uloži u pogon koji bi od otpada pravio proizvod umjesto da se deponuje na teritoriji Grada Lukavac. Grad bi u tu svrhu mogao napraviti određene ustupke Šišedžamu, što bi uvjerilo investitore da je isplativo izgraditi pogon za preradu otpada.
Šta možemo očekivati u budućnosti?
Prilično je sigurno da nas očekuje duga i teška borba protiv daljnjeg pretvaranja Grada Lukavca u odlagalište opasnog industrijskog otpada. Građani, vlasti, ekološka udruženja za zaštitu okoliša i nezavisni mediji, svi moraju podnijeti svoj dio tereta – inače se svi možemo početi pripremati za kolektivno iseljavanje.
Međutim, građani i ekološka udruženja moraju na vrijeme shvatiti da su, poučeni pređašnjim iskustvima, oni jedini sigurni protivnici planovima EPBiH da nastavi pretvaranje Lukavca u regionalno industrijsko odlagalište, i na temelju toga se pripremiti za ono što neupitno dolazi.
U prošlosti se pokazalo da su vlasti Grada Lukavca veoma sklone da se povinuju interesima velikih biznisa umjesto interesima građana koji su ih birali da budu to što jesu baš da bi se borili za njih.
