Da li se iz BH Telecoma zastrašivanjem pokušava progurati kupovina Telemacha i stvoriti percepcija prijetnje stranim preuzimanjem?
Sinoć je direktor BH Telecoma, Amel Kovačević, u emisiji FACE TV vrlo jasno istakao važnost preuzimanja Telemacha. Prema njegovim riječima, ukoliko ta infrastruktura ne pripadne BH Telecomu, može je lako preuzeti neko iz regiona, recimo iz Srbije ili Mađarske.
Na prvi pogled, ova izjava zvuči kao ekonomska i strateška analiza. Međutim, u tonu kojim je iznijeta, lako se može protumačiti i kao oblik zastrašivanja javnosti: pitanje više nije ko je bolji biznismen ili ekonomista, nego ko bi mogao dobiti kontrolu nad najvećim dijelom digitalnog prostora BiH.
Direktor Kovačević poručuje da je digitalni prostor danas jednako važan kao državna teritorija – a “pad” u tom prostoru otvara kritičnu tačku ranjivosti države. Kompanija poput Telemacha, naglašava, nije obična firma, već kritična infrastruktura. Ko kontroliše takav sistem, ima i strukturnu prednost u digitalnom i informacijskom prostoru.
Iako se argument o digitalnom suverenitetu i sigurnosti države može smatrati legitimnim, način prezentacije – kroz isticanje potencijalne prijetnje stranog preuzimanja – može se tumačiti kao pritisak i zastrašivanje javnosti, s ciljem da se kupovina Telemacha prikaže kao neizbježna i patriotska obaveza.
Na taj način, u fokusu više nije ekonomska racionalnost i isplativost investicije, nego percepcija rizika i straha. Pitanje koje ostaje otvoreno: da li se ovim tonom iz BH Telecoma oblikuje javno mnijenje kako bi se olakšalo strateško preuzimanje kompanije, ili se zaista radi o nužnoj zaštiti digitalnog suvereniteta BiH?
