Incident u Jekaterinburgu otkrio duboke međuetničke napetosti i doveo do ozbiljnog pogoršanja odnosa između Azerbejdžana i Rusije

Već nekoliko dana, azerbejdžanski mediji intenzivno izvještavaju o incidentu koji je izazvao ogorčenje širom zemlje – raciji koju je ruska policija 27. juna sprovela nad azerbejdžanskom dijasporom u Jekaterinburgu. Tom prilikom privedeno je pedeset osoba pod izgovorom istrage o ubistvima iz perioda 2001–2011. godine. Dvojica pritvorenih, braća Husein i Zijadin Safarov, preminula su, dok su brojni drugi pokazivali jasne znakove premlaćivanja.

Azerbejdžan je odmah zatražio hitnu i transparentnu istragu, a posjeta parlamentarne delegacije Rusiji je otkazana. Ubrzo potom, Ministarstvo kulture Azerbejdžana saopćilo je da otkazuje sve kulturne događaje ruskih državnih i privatnih organizacija na teritoriji zemlje – uključujući koncerte, predstave, izložbe i festivale.

Ovaj incident dodatno je produbio jaz između Bakua i Moskve. Ministarstvo vanjskih poslova Azerbejdžana uputilo je zvanični protest ruskoj ambasadi, a u Parlamentu je događaj okarakterisan kao ozbiljno kršenje ljudskih prava. Poslanik Nagif Hamzajev istakao je da su ruske sigurnosne snage djelovale nesrazmjerno i da je riječ o slučaju mučenja pritvorenih.

Prema zvaničnom Bakuu, ovo nije izolovan incident, već dio šireg trenda sistemskog pritiska na azerbejdžansku zajednicu u Rusiji. Taj pritisak ozbiljno narušava međudržavne odnose, posebno uzimajući u obzir da još nije razriješen ni sukob oko oborenog aviona kompanije AZAL.

Politički signali iz Bakua postaju sve jasniji – predsjednik Ilham Alijev je odbio prisustvovati vojnoj paradi 9. maja u Moskvi, a parlament i ministarstva šalju otvorene poruke nezadovoljstva. Rusija, međutim, i dalje pokazuje nezainteresovanost za promjene u regionalnoj dinamici.

Istovremeno, Azerbejdžan se sve više okreće Turskoj, u okviru šire ideje “Velikog Turana”. Saradnja Bakua i Ankare obuhvata zajedničke vojne vježbe, političku koordinaciju, ali i infrastrukturne i energetske projekte – ostavljajući Moskvu po strani. Rusija, iscrpljena ratom u Ukrajini, više ne nudi ni sigurnosne ni ekonomske garancije kakve je nekad imala.

U februaru ove godine, Azerbejdžan je najavio rezanje broja zaposlenih u ruskom mediju Sputnik Azerbejdžan. A krajem juna, dvije osobe povezane s ruskom Federalnom službom sigurnosti (FSB) privedene su u Bakuu zbog kršenja sporazuma o medijskom balansu. Zvanično, riječ je o nezakonitom prekoračenju broja ruskih novinara u zemlji.

Svi ovi događaji pokazuju da postsovjetski prostor više ne prihvata rusku dominaciju. Moskva pokušava zadržati utjecaj, ali bez jasne vizije i sposobnosti da se prilagodi novoj realnosti. Na južnom Kavkazu, politika “meke moći” Kremlja doživljava krah.

Rastući napetosti između Rusije i Azerbejdžana ukazuju na dublji problem – nespremnost Rusije da prizna suverenitet i pravo bivših sovjetskih republika da samostalno odlučuju o svojoj budućnosti. Ignorisanje te činjenice može Rusiju skupo koštati, jer u očima sve većeg broja naroda u regiji, Moskva više nije saveznik – već prepreka.