admin
Vanredna sjednica Gradskog vijeća Lukavac pokazala je da problem JP „Rad“ više nije samo pitanje blokiranih računa i dugova, nego duboke unutrašnje krize sistema, a uvodno obraćanje gradonačelnika Edina Delića moglo bi biti najava ozbiljnog restrukturiranja komunalnog sektora u Lukavcu.
Vanredna sjednica Gradskog vijeća Lukavac održana 08. maja 2026. godine, posvećena krizi u JP „Rad“ d.o.o. Lukavac, donijela je mnogo više od pukog razmatranja blokade računa jednog javnog preduzeća. Upravo uvodno obraćanje gradonačelnika Edina Delića vjerovatno je bilo najvažniji dio cijele sjednice, jer se iz njega moglo naslutiti u kojem pravcu bi se događaji oko JP „Rad“ mogli razvijati u narednom periodu.
Ne zbog političke dramatike, niti zbog dnevno-političkih prepucavanja, nego zbog same pozicije gradonačelnika u sistemu lokalne vlasti. Kao prvi čovjek grada, osoba koja ima najveći politički autoritet i najviše operativnog uticaja na procese u Gradu, javnim preduzećima i ustanovama, Delić je istovremeno i centralna politička figura svih ključnih odluka koje se tiču funkcionisanja lokalnog sistema. U realnom administrativnom i političkom kontekstu, bez potpisa gradonačelnika, saglasnosti ili političke podrške izvršne vlasti, većina ozbiljnih procesa u javnim preduzećima teško može biti provedena.
Zbog toga njegov govor nije bio samo obraćanje vijećnicima. Bio je svojevrsna politička i institucionalna dijagnoza stanja u JP „Rad“, ali i pokušaj pripreme javnosti za moguće poteze koji dolaze.
Govor koji je više ličio na krizno priznanje nego na politički nastup
Za razliku od klasičnih političkih obraćanja u kojima se problemi pokušavaju ublažiti ili relativizirati, Delićev nastup imao je neuobičajeno direktan ton. U nekoliko navrata otvoreno je priznao da se sistem nalazi u gotovo paralizovanom stanju.
Blokirani računi zbog dugovanja prema Termoelektrani Tuzla i problem neplaćenih obaveza prema drugim subjektima predstavljeni su ne kao izolovani incident, nego kao posljedica dugotrajnog i dubokog finansijskog poremećaja unutar samog preduzeća.
Možda najvažnija rečenica cijelog govora bila je ona u kojoj gradonačelnik praktično priznaje da ni eventualna deblokada računa sama po sebi ne bi riješila problem:
– „Da nam sad neko spusti s neba sve novce, mi ćemo opet za mjesec ili dva biti u istoj temi i metodi.“
Tom izjavom Delić je zapravo poslao jasnu poruku da problem više nije samo finansijski, nego strukturalni.
Ključna poruka: „Subvencije više ništa ne rješavaju“
Iz cijelog obraćanja moglo se zaključiti da Grad Lukavac više ne vidi spas JP „Rad“ u kratkoročnim finansijskim injekcijama, subvencijama ili povremenom „gašenju požara“, nego u dubokom restrukturiranju preduzeća.
Gradonačelnik je više puta ponovio da se od Grada konstantno traži:
- dodatni novac,
- subvencije,
- povećanje cijena,
- finansijska pomoć,
dok, prema njegovim riječima, nije ponuđena ozbiljna analiza unutrašnje reorganizacije preduzeća.
To je vjerovatno i centralni politički i upravljački stav koji je iznio tokom sjednice: JP „Rad“ u sadašnjoj organizacionoj strukturi više nije održiv.
Razdvajanje „terenskih“ i administrativnih radnika
Jedan od politički najosjetljivijih dijelova govora odnosio se na zaposlene.
Delić je vrlo pažljivo pravio razliku između:
- radnika na terenu,
- i administrativnog kadra.
Govoreći o ljudima koji „šišaju travu, odvoze smeće, kopaju i popravljaju kvarove“, gradonačelnik je čak rekao da bi njihove plate trebalo zaštititi, pa i povećati.
S druge strane, kada je govorio o administraciji, ton se značajno promijenio. Tu je već otvoreno govorio o:
- analizama,
- restrukturiranju,
- „neophodnim“ i „nepotrebnim“ pozicijama,
- te potrebi da se dio zaposlenih angažuje na konkretnim poslovima na terenu.
Iskreno, ovo nije prvi put da je na tako direktan način sa vrha lokalne vlasti najavljuje moguće ozbiljno unutrašnje preslagivanje u JP „Rad“.
Iako nije eksplicitno govorio o otkazima, iz formulacija koje je koristio jasno se moglo zaključiti da javnost postepeno priprema za bolne rezove.
Pokušaj balansiranja između radnika i javnog interesa
Zanimljivo je da je Delić istovremeno pokušavao poslati dvije poruke:
- da razumije radnike,
- ali i da interes građana mora biti iznad svega.
U nekoliko navrata naglasio je da:
- građani moraju imati grijanje,
- smeće mora biti odvezeno,
- sistem vodosnabdijevanja mora funkcionisati.
Na taj način pokušao je opravdati moguće nepopularne poteze koji bi mogli uslijediti.
Jer ukoliko se lokalna vlast dovede u situaciju da bira između:
- opstanka postojećeg sistema,
- i potpunog kolapsa komunalnih usluga,
politički će gotovo sigurno pokušati opravdati restrukturiranje kao „nužno zlo“.
Elektroprivreda i rudnici kao politička poluga
Posebno zanimljiv dio govora odnosio se na Elektroprivredu Bosne i Hercegovine, rudnike i pitanje koncesija.
Delić je pokušao izgraditi politički i moralni argument prema kojem veliki sistemi koji duguju milionske iznose lokalnoj zajednici istovremeno blokiraju rad komunalnog preduzeća zbog znatno manjih dugovanja.
Govoreći o višemilionskim obavezama rudnika prema Gradu Lukavcu po osnovu koncesija, gradonačelnik je praktično pokušao stvoriti politički okvir u kojem se lokalna zajednica prikazuje kao strana koja je istovremeno i dužnik i žrtva sistema.
To je važan detalj jer pokazuje da bi Grad Lukavac u narednom periodu mogao pokušati:
- politički,
- pravno,
- ili institucionalno,
pojačati pritisak prema većim energetskim sistemima.
Šikulje i šljaka: slučajno pomenuta tema ili politička poruka?
Dio govora koji je izazvao posebnu pažnju bio je onaj u kojem je Delić iznenada otvorio pitanje odlaganja šljake i pepela na lokalitetu Šikulje.
Iako tema formalno nije bila direktno vezana za blokadu računa JP „Rad“, gradonačelnik ju je povezao sa širim pritiscima koji se, prema njegovom stavu, vrše na lokalnu zajednicu.
Time je cijelu raspravu pokušao podići na viši nivo: ne samo kao problem jednog javnog preduzeća, nego kao pitanje odnosa velikih energetskih sistema prema Lukavcu.
Govor sa mnogo emocije, ali malo konkretnih mjera
Iako je govor sadržavao mnogo važnih političkih poruka, njegova najveća slabost bila je nedovoljna struktura i nedostatak konkretnih operativnih koraka.
U pojedinim dijelovima obraćanje je djelovalo:
- improvizovano,
- emotivno,
- preopterećeno digresijama,
- i teško za praćenje.
Nije precizno definisano:
- koliko iznose ukupni dugovi,
- koliki su stvarni gubici,
- koliko radnika bi moglo biti obuhvaćeno reorganizacijom,
- koji su konkretni rokovi,
- niti kakav je plan ukoliko deblokada računa ne uspije.
No, vjerovatno je za odgovore na dio tih pitanja zaista potrebna više puta pominjana detaljna i sveobuhvatna analiza.
Zbog toga je sjednica više ostavila utisak političkog upozorenja i pripreme javnosti nego predstavljanja jasnog plana izlaska iz krize.
Najvažnija poruka sjednice
Kada se cijeli govor sagleda bez dnevne politike i pojedinačnih polemika, vjerovatno najvažnija poruka vanredne sjednice jeste sljedeća:
Lokalna vlast otvoreno priznaje da JP „Rad“ u sadašnjem organizacionom i finansijskom modelu više nije održiv, dok uvodno obraćanje gradonačelnika Edina Delića nagovještava moguće duboko restrukturiranje komunalnog sistema u Lukavcu.
Sve ostalo — blokade, dugovi, subvencije, koncesije, sindikati i politički sukobi — zapravo su posljedice tog osnovnog problema.
A upravo zbog toga uvodno obraćanje gradonačelnika Edina Delića vjerovatno jeste bilo najvažniji dio cijele sjednice. Ne zato što je ponudilo konačna rješenja, nego zato što je prvi put veoma otvoreno nagovijestilo da bi Lukavac mogao ući u period ozbiljnog restrukturiranja svog komunalnog sistema, sa svim političkim, socijalnim i ekonomskim posljedicama koje takvi procesi nose.
