Ako se BiH predstavlja kao država čiji su jedini stvarni zaštitnici Bošnjaci, takva poruka može nenamjerno pomoći upravo politikama koje godinama dovode u pitanje njenu cjelovitost

Bosna i Hercegovina ima mnogo razloga da bude ponosna na one koji su je branili i sačuvali njenu međunarodno priznatu državnost. Posebno je razumljivo da bošnjački narod, imajući u vidu iskustvo rata i genocida, vlastitu ulogu u odbrani BiH doživljava kao pitanje historijskog identiteta i opstanka.

Ali jedno je govoriti o historijskoj ulozi jednog naroda, a nešto sasvim drugo tvrditi da su samo Bošnjaci spasioci i jedini stvarni nosioci integriteta Bosne i Hercegovine.

Upravo ta razlika zaslužuje ozbiljnu javnu raspravu.

Problem počinje riječju „samo“

Bosna i Hercegovina nije ustavno definirana kao država jednog naroda.

U njenom ustavnom poretku Bošnjaci, Hrvati i Srbi su konstitutivni narodi, zajedno s Ostalima i građanima Bosne i Hercegovine. Njena državnost, suverenitet i teritorijalni integritet nisu vlasništvo bilo kojeg pojedinačnog naroda.

Zato tvrdnja da su samo Bošnjaci „spasioci“ ili „čuvari“ BiH može proizvesti sasvim drugačiju poruku od one koju njeni autori možda žele poslati.

Umjesto poruke:

„Mi ćemo braniti BiH.“

drugi je mogu čuti kao:

„BiH je prvenstveno naša država, a ostali su u njoj gosti ili potencijalni problem.“

To je velika razlika.

Patriotizam ne bi trebao imati nacionalni monopol

Bošnjaci imaju puno pravo govoriti o svojoj ulozi u odbrani BiH. Isto tako, svaki građanin BiH koji je branio državu ima pravo govoriti o svom iskustvu.

Ali ako se patriotizam počne mjeriti pripadnošću određenom narodu, nastaje opasan paradoks.

Jer tada se neizgovoreno postavlja pitanje: može li Srbin biti jednako bosanskohercegovački patriota kao Bošnjak? Može li Hrvat? Može li građanin koji se ne izjašnjava kao pripadnik bilo kojeg konstitutivnog naroda?

Odgovor bi morao biti – da.

Ako je odgovor drugačiji, onda problem više nije samo u odnosima među narodima. Problem postaje sama ideja Bosne i Hercegovine kao zajedničke države.

Paradoks koji bi mogao koristiti protivnicima BiH

Postoji i još ozbiljniji problem.

Godinama slušamo argument da BiH nije moguća kao funkcionalna država zato što su njeni narodi međusobno suprotstavljeni.

Ako se, s druge strane, iz bošnjačkog političkog prostora šalje poruka da su upravo Bošnjaci jedini stvarni čuvari BiH, takva poruka može poslužiti kao dokaz onima koji žele predstaviti državu kao „bošnjački projekat“.

To ne znači da je takav zaključak tačan.

Ali u politici nije dovoljno samo imati dobru namjeru. Važno je i kakvu poruku šaljemo i kako će je drugi interpretirati.

Politički protivnik takvu izjavu može vrlo jednostavno pretvoriti u argument:

„Vidite, oni sami govore da je BiH njihova država.“

A upravo je to narativ koji bi svaki ozbiljan zagovornik cjelovite BiH trebao nastojati oslabiti.

Najjača BiH nije ona koju čuva jedan narod

Ako želimo braniti teritorijalni integritet BiH, mnogo je snažnija politička poruka:

BiH je država svih njenih građana i svih onih koji je prihvataju kao svoju državu.

  • Bošnjak koji brani BiH – brani svoju državu.
  • Hrvat koji brani BiH – brani svoju državu.
  • Srbin koji brani BiH – također brani svoju državu.

Isto vrijedi za svakog građanina koji se ne želi svesti na nacionalnu kategoriju.

Takva poruka ne umanjuje bošnjačku historijsku ulogu. Naprotiv, ona je čini dijelom šire priče o Bosni i Hercegovini.

Historija se ne smije pretvoriti u vlasnički list

Postoji opasnost da se opravdano sjećanje na ratnu odbranu BiH pretvori u neku vrstu političkog „vlasničkog lista“ nad državom.

Ali država se ne nasljeđuje prema tome ko je u njoj stradao više, ko ju je branio više ili ko je danas brojniji.

Država se čuva institucijama, ustavnim poretkom, vladavinom prava i političkom voljom građana.

Ako se historijska žrtva koristi da bi se jednom narodu dala veća politička legitimacija od drugih, onda se odbrana države može pretvoriti u novu podjelu.

A upravo su podjele ono što je Bosnu i Hercegovinu toliko puta dovodilo u pitanje.

Bošnjaci mogu biti stub BiH – ali ne i njen vlasnik

Nije problem reći da su Bošnjaci jedan od ključnih stubova državnosti BiH.

Problem nastaje kada se taj stub predstavi kao jedini.

Jer ako je BiH dovoljno široka da u njoj zajedno mogu živjeti Bošnjaci, Hrvati, Srbi i svi drugi građani, onda mora biti dovoljno široka i za različita iskustva patriotizma.

Možda je zato najzdravija poruka upravo suprotna od nacionalnog ekskluzivizma:

Bošnjaci ne moraju biti jedini čuvari BiH da bi bili jedan od njenih najvažnijih stubova.

A što više građana različitih nacionalnosti bude osjećalo da je BiH njihova država, to će biti snažniji i njen teritorijalni integritet.

Jer državu je dugoročno mnogo teže razbiti ako je ljudi doživljavaju kao svoju, nego ako im se govori da pripada prvenstveno nekome drugom.

LuPortal