Gradonačelnik Lukavca pokušava odluku o Alminu Suljiću predstaviti kao isključivo stručnu i apolitičnu, ali upravo njegovo obrazloženje podsjeća na ranije Delićeve političke stavove – i otvara pitanje gdje su nestali kriteriji odgovornosti koje je nekada tako glasno zastupao

Gradonačelnik Lukavca Edin Delić pokušao je dugom objavom na društvenim mrežama objasniti zašto je za svog savjetnika angažovao Almina Suljića (“bliskog SDA”), nekadašnjeg tehničkog direktora Koksare Lukavac i osobu koja je, kako sam Delić navodi, politički i javno bila na suprotnoj strani od njega.

Osnovna Delićeva poruka je jednostavna: voda je važnija od politike, a Suljić, bez obzira na političku bliskost sa SDA i ranije sukobe sa Delićem, navodno posjeduje znanje koje je u ovom trenutku potrebno za funkcionisanje Filter stanice Modrac.

Na prvi pogled, takav argument zvuči razumno.

Problem nastaje kada se Delićevo današnje obrazloženje uporedi s njegovim ranijim političkim nastupima, ali i sa onim što sam gradonačelnik sada govori o stanju Filter stanice i ulozi ljudi koji su njome ranije upravljali.

Ako je znanje najvažnije – šta je onda sa odgovornošću?

Delić u svojoj objavi kao vrlo teško opisuje stanje Filter stanice Modrac.

Govori o zapuštenom i nefunkcionalnom sistemu, zarđaloj opremi, pumpama koje otkazuju, administrativnim preprekama i godinama tokom kojih se, kako navodi, nije moglo normalno upravljati postrojenjem.

Istovremeno, sam Delić naglašava da je Almin Suljić bio tehnički direktor Koksare u vrijeme kada je proizvodnja obustavljena.

I upravo tu nastaje jedno od ključnih pitanja.

Ako je Filter stanica toliko dugo bila zapuštena, a Suljić je kao tehnički direktor bio jedan od ljudi na odgovornim funkcijama u sistemu u kojem se ta stanica nalazila, onda je sasvim legitimno pitati:

Gdje prestaje stručnost, a počinje odgovornost?

Delić kaže da ne zna i ne želi nagađati kakva je Suljićeva uloga bila u procesu koji je doveo do stanja Koksare.

To je korektno.

Ali onda je teško razumjeti zašto se ista osoba istovremeno predstavlja kao gotovo idealan stručni izbor upravo zato što „poznaje tehnologiju, dokumentaciju, ljude i organizaciju sistema“.

Ako je njegovo prethodno iskustvo dovoljno relevantno da ga preporuči za savjetnika, onda je legitimno pitati koliko je relevantno i za procjenu odgovornosti za stanje sistema kojim je ranije rukovodio.

Ne znači to da je Suljić kriv.

Naprotiv – upravo Delićeva formulacija da „kriv je onaj kome se krivica dokaže“ predstavlja razuman princip.

Ali isti princip mora važiti i za političke protivnike i za političke saradnike.

Delićev problem nije Suljić – nego promjena kriterija

Delić danas kaže:

„Nisam tražio nekoga kome dugujem političku uslugu. Tražio sam čovjeka koji zna posao.“

To je možda najvažnija rečenica njegove objave.

Jer ako je to zaista princip, onda ga treba primjenjivati dosljedno, a upravo tu nastaje problem sa njegovom ranijom političkom retorikom.

U političkom djelovanju Edina Delića godinama je postojala vrlo jasna podjela između „onih koji su odgovorni za stanje“ i „onih koji su došli da to stanje poprave“.

U kampanjama i političkim obračunima često je SDA vlast bila predstavljana kao dio problema, a ne kao mogući dio rješenja.

Davne 2018. godine, u vrijeme snažnih političkih sukoba, SDA Lukavac je u svom odgovoru Deliću upravo njega optuživala za takvu retoriku, navodeći da je javno prozivao prethodnu vlast i pojedince te problematizirao pitanje vode, Toplica, JP „RAD“ i drugih tema.

Delićeva politička biografija zaista pokazuje i značajne promjene odnosa prema SDA i političkim partnerstvima.

U februaru 2019. Edin Delić je kao predsjednik OO SDP Lukavac i član KO SDP TK javno zagovarao je da SDP uđe u vlast na Tuzlanskom kantonu. Tada je bio za koaliciju SDP sa SDA govoreći da je TK u specifičnoj situaciji pa se vlast ne može formirati bez koalicije sa SDA ili PDA.

U maju 2019., dok je bio kandidat za predsjednika SDP BiH, Delić je već nešto preciznije formulirao svoj stav: rekao je da nije za koaliciju SDP-a sa SDA u tadašnjem kontekstu, ali je kritikovao način na koji je SDP vodio pregovore i smatrao da je postojala mogućnost da SDP preuzme značajne poluge vlasti bez toga da bude „u naručju“ SDA.

Nakon što su Žarko Vujović i Husein Tokić podržali koaliciju sa SDA i zbog toga bili isključeni iz SDP-a, Delić je stao uz njih. U julu 2019. izjavio je:

– „Pripadam ogromnoj grupi SDP-ovaca koji su jasno kazali da ćemo biti uz Tokića i Vujovića.“

Tri godine kasnije, 2022. godine, podnio je ostavku na stranačke funkcije u SD BiH upravo nakon odluke da ta stranka uđe u skupštinsku većinu koju je predvodila SDA, uz obrazloženje da ne želi trgovinu i da podržava drugačiji politički pristup.

Međutim, samo nekoliko godina kasnije Delić javno govori o saradnji sa SDA kao mogućem prostoru zajedničkog djelovanja u interesu građana. Takva promjena sama po sebi nije grijeh. Politika bez promjene stavova ne bi ni bila politika.

Ali promjena stava zahtijeva objašnjenje promjene kriterija.

Ako je nekada politička pripadnost bila snažan razlog za sumnju u nečije namjere, a danas više nije relevantna kada se radi o stručnosti, građani imaju pravo pitati: šta se promijenilo – ljudi ili kriteriji?

„Voda nema stranačku pripadnost“ zvuči dobro, ali je nepotpuno

Delićeva rečenica:: – „Voda nema stranačku pripadnost.“ zvuči kao politički vrlo dopadljiva poruka.

I jeste tačna – ali voda nema ni političku memoriju.

Ako on ne zna ko je bio SDA, ko SD BiH, ko SDP, ko opozicija, a ko vlast – ljudi, međutim, pamte.

  • Pamte šta su političari govorili kada su bili opozicija.
  • Pamte koga su optuživali, koga su pozivali na odgovornost.
  • Pamte kome su najavljivali istrage i kome su pripisivali odgovornost za stanje u javnim sistemima.

Zato današnja saradnja sa političkim protivnikom nije problem sama po sebi – problem nastaje kada se građanima ne objasni da li su se promijenili stavovi, činjenice ili samo političke okolnosti.

Ako je Suljić najbolji – zašto javnost ne može dobiti jasne kriterije?

Delić kaže da je među ljudima koje je mogao angažovati tražio upravo osobu koja poznaje rad Filter stanice.

Navodi vrlo konkretne tehničke probleme: pumpe, radnu tačku pumpe, aktivni otpor cjevovoda, napor pumpe, optimalni režim rada i kriterije za izbor pumpi.

To je, zapravo, najjači dio njegovog obrazloženja Ako Suljić zaista posjeduje znanje koje drugi potencijalni kandidati nemaju, onda je sasvim legitimno da bude angažovan.

Ali onda bi bilo mnogo uvjerljivije da javnost dobije jasne kriterije po kojima je utvrđeno da je upravo on najbolji kandidat.

Jer rečenica „nisam pronašao bolju osobu“ jeste politička tvrdnja, ali nije dokaz stručnosti, posebno kada se radi o javnom novcu i javnoj funkciji.

Delić kaže da ima pravo na tri savjetnika i da trenutno nema nijednog.

I to je važna činjenica.

Ali pravo gradonačelnika da ima savjetnike ne odgovara automatski na pitanje zašto je izabran baš određeni čovjek.

To su dvije različite stvari.

Najveća kontradikcija nalazi se upravo u priči o Koksari

Delić u istoj objavi govori da je Koksara bila zapuštena, da se iz sistema godinama „cijedilo sve što se može“ i da je na kraju došlo do njenog gašenja.

Istovremeno kaže da je Suljić bio tehnički direktor u vrijeme kada je proizvodnja obustavljena, ali dodaje da ne želi nagađati o njegovoj odgovornosti.

Opet – to je legitimno, ali onda se postavlja pitanje: zašto se isti kriterij opreza nije primjenjivao i ranije?

Ako za utvrđivanje odgovornosti treba čekati institucije i dokaze, onda je taj standard morao važiti i dok je Delić bio opozicioni političar.

Ako se, međutim, ranije politička odgovornost mogla izvoditi iz činjenice da je neko bio na funkciji, a danas se odjednom traži dokaz individualne krivice, onda imamo dvostruki aršin.

I upravo je to pitanje koje bi Delić trebao odgovoriti.

„Ne može nas spasiti onaj ko nas je u to doveo“ više nije dovoljno jednostavna formula

U ranijoj Delićevoj političkoj retorici često se mogla čuti logika da se odgovornost za loše stanje mora tražiti od ljudi koji su učestvovali u stvaranju tog stanja.

Danas je formula drugačija:

Čak i čovjek s kojim sam se politički sukobljavao može biti moj savjetnik ako zna posao.

Druga formula je racionalnija, ali onda bi bilo pošteno priznati da je i prva bila previše pojednostavljena, jer moguće je da čovjek bude politički protivnik, da je ranije bio dio nekog sistema, da za neke stvari snosi odgovornost, a da istovremeno posjeduje znanje koje je gradu potrebno.

To nije kontradikcija.

Kontradikcija nastaje tek kada se kriteriji odgovornosti mijenjaju zavisno od toga da li je čovjek politički protivnik ili politički saradnik.

Delić je možda otvorio mnogo važnije pitanje od samog Suljića

Ova polemika zapravo ne mora završiti pitanjem: – „Zašto Almin Suljić?“

Mnogo važnije pitanje glasi: – „Koji kriteriji važe za sve?“

  • Ako će od sada biti pravilo da se na odgovorne poslove biraju ljudi prema znanju, iskustvu i sposobnosti, bez obzira na stranačku pripadnost – to je dobro.
  • Ako će važiti princip da niko nije kriv dok mu se krivica ne dokaže – i to je dobro.
  • Ako će gradonačelnik sarađivati sa svakim ko može pomoći građanima – i to je dobro.

Ali onda ti principi moraju važiti i sutra, i za godinu dana, i za političke protivnike, i za vlastite saradnike.

U suprotnom „voda nema stranačku pripadnost“ ostaje samo prazna politička floskula.

Ali ko je prije Suljića uopće bio ponuđen za savjetnika?

U cijeloj priči postoji još jedan detalj koji dodatno mijenja perspektivu Delićevog obrazloženja.

Prema informacijama koje je LuPortal dobio iz samog vrha političke vlasti u Lukavcu, prije Almina Suljića mjesto savjetnika navodno je bilo ponuđeno Emiru Junuzoviću – Geri, donedavno politički aktivnom SDA-ovcu, bivšem „Koksarašu“ i sindikalisti.

Prema istim informacijama, Junuzović je tu ponudu glatko odbio.

Nemoguće je zsobići sledeče pitanje:

– Ako je Suljić kao bivši tehnički direktor najsposobniji – zašto je mjesto savjetnika ponuđeno prvo Junuzoviću a tek onda njemu?

Nadalje, prema informacijama kojima raspolažemo, mjesto savjetnika je ponuđeno još dvojici politički srodnih (“crvenih”) osoba, od koji se jedna kao direktor baš i ne može pohvaliti poslovnim uspjesima, ali one, prema našim saznanjima, još nisu dale konačan odgovor.

Ovu informaciju LuPortal u ovom trenutku ne može dokumentovati službenim aktom, pa je ne predstavljamo kao službeno potvrđenu činjenicu, već kao validnu informaciju iz političkih izvora koju nadležni mogu potvrditi ili demantovati.

Ona, međutim, otvara veoma zanimljivo pitanje.

Ako je prije Suljića mjesto bilo nuđeno upravo jednom drugom čovjeku koji dolazi iz SDA, iz Koksare i sindikalnog miljea, onda se Delićeva tvrdnja:

„Nisam tražio nekoga kome dugujem političku uslugu. Tražio sam čovjeka koji zna posao.“

mora posmatrati u nešto širem kontekstu.

Jer javnost sada ima pravo pitati:

Je li prvo tražen stručnjak za Filter stanicu ili se prvo tražila osoba koja bi mogla prihvatiti mjesto savjetnika, pa je Suljić na kraju procijenjen kao najbolji izbor?

To su dvije potpuno različite stvari.

A da li je možda na prvom mjestu bilo da osoba dolazi iz SDA?

I upravo zato bi bilo korisno da gradonačelnik javno objasni kako je tekao proces izbora.

  • Ko je predlagao kandidate?
  • Ko je razgovarao s njima?
  • Koliko je osoba razmatrano?
  • Ko je odbio?
  • Ko je odbio iz političkih, a ko iz profesionalnih razloga, i
  • rema kojim je kriterijima na kraju zaključeno da je Almin Suljić najbolji?

Delić je i ranije imao veliki broj savjetnika

Ovdje dolazimo i do još jednog zanimljivog elementa.

Delić danas posebno naglašava:

„TRENUTNO NEMAM NI JEDNOG SAVJETNIKA A IMAM PRAVO NA 3.“

To jeste važna činjenica.

Ali javno dostupni podaci pokazuju da je tokom prethodnih mandata kroz pozicije njegovih savjetnika prošao znatan broj ljudi.

LuPortal je još 2024. godine, kada je Selma Memić Alić imenovana za savjetnicu, podsjetio na niz ranijih Delićevih savjetnika – među njima Jozu Tunjića, Aziza Čačkovića, Alena Nuhića, Adnana Kunića, Samelu Hodžić, rahmetli Seada Suljića, Ermina Prijića i Enesa Numanovića, uz tada samo djelimično identifikovanu „Ljilju“, savjetnicu iz Tuzle, rudarskog inženjera.

Drugim riječima, tvrdnja da Delić sada prvi put poseže za savjetnikom zato što nema nikoga ne znači da je funkcija savjetnika kod njega bila nepoznata ili rijetko korištena kategorija.

Naprotiv.

Upravo zbog toga pitanje kriterija postaje još važnije.

Ko su bili Delićevi savjetnici i iz kojih političkih krugova?

Kada se pogleda javno dostupna dokumentacija, slika je još zanimljivija.

Jozo Tunjić bio je savjetnik i ranije, a javno je dokumentovano da je bio član odnosno funkcioner HDZ BiH. CIN ga je evidentirao kao HDZ BiH savjetnika u Lukavcu u periodu novembar 2020. – januar 2021.

Aziz Čačković bio je jedan od prvih i najuticajnijih Delićevih savjetnika nakon dolaska na funkciju 2016. godine. Grad Lukavac je 2016. objavio da će Čačković biti savjetnik za upravu i organizaciju. Kasnije je postao jedan od ključnih ljudi SDBiH i generalni sekretar te stranke, ali nije korektno njegov tadašnji angažman retroaktivno nazivati angažmanom SDBiH-a, jer je SDBiH formiran tek kasnije.

Ermin Prijić je posebno zanimljiv za ovu priču. Prije Delićevog angažmana bio je politički aktivan u SDA, a u aprilu 2018. javno je objavljeno da je prešao iz SDA u PDA. Kasnije je postao kandidat SDBiH na lokalnim izborima 2020. Kao Delićev savjetnik evidentiran je i u službenim dokumentima Općine Lukavac.

Sead Suljić bio je Delićev savjetnik, a javno dostupni podaci navode da je bio član SDP-a od 1998. godine.

Alen Nuhić bio je Delićev savjetnik od 2021. godine. Tada je javno predstavljen kao vijećnik i predsjednik SRD „Smuđ“, član DF-a. Kasniji politički angažman i njegovo pojavljivanje u političkim strukturama SDBiH-a pokazuju da se politička pripadnost pojedinaca kroz vrijeme mijenjala.

Adnan Kunić bio je Delićev savjetnik, a kasnije i vršilac dužnosti direktora JP „Vodovod i kanalizacija“ Lukavac. Ono što je posebno zanimljivo jeste da je Kunić u martu 2024. javno predstavljen kao novi član SDA Lukavac. To znači da je i njegov politički put pokazao da se granice između nekadašnjih Delićevih saradnika i političkih struktura SDA mogu tokom vremena dramatično promijeniti.

Samela Hodžić ima dugu vezu sa SDP-om. Javna dokumentacija i izborni podaci pokazuju njenu kandidaturu i politički angažman u SDP-u, a 2017. bila je protukandidatkinja Edinu Deliću na izborima za predsjednika OO SDP Lukavac. Kasnije je i sama postala Delićeva savjetnica.

Eldar Čajić je također bio Delićev savjetnik, a njegova politička pripadnost SDBiH-u je javno dokumentovana. U februaru 2025. navedeno je da je bio sekretar SDBiH Lukavac, a prethodno je imenovan za Delićevog savjetnika za oblast investicija.

Za Enesa Numanovića, rahmetli Seada Suljića, “Ljilju iz Tuzle“, te neke druge osobe sa ranijih spiskova savjetnika, javno dostupni izvori koje smo pregledali ne omogućavaju dovoljno pouzdanu rekonstrukciju njihove stranačke pripadnosti baš u trenutku imenovanja. Zato bi bilo neodgovorno političku etiketu naknadno pripisivati bez dokumenta ili vjerodostojnog izvora.

Isto važi i za Almina Suljića – njegova današnja bliskost SDA, koju i sam Delić spominje, nije sporna kao politički kontekst, ali to ne znači automatski da je njegovo imenovanje političko.

Posebno pitanje: ko je „Ljilja iz Tuzle“?

LuPortal je još u julu 2024. zabilježio da je među Delićevim ranijim savjetnicima bila i „Ljilja, savjetnica iz Tuzle – rudarski inženjer“.

U ovoj provjeri nismo pronašli dovoljno pouzdan javni izvor koji bi omogućio da njeno puno ime identifikujemo bez opasnosti od zamjene sa drugom osobom.

Zato ćemo zasad ostati na onome što je već javno objavljeno:

Ljilja iz Tuzle, rudarski inženjer i bivša Delićeva savjetnica.

Ako se pojavi službeni dokument, odluka o imenovanju ili drugi pouzdan izvor koji potvrđuje njen identitet, tada bi se taj podatak mogao precizno objaviti.

Spisak savjetnika tako dobija potpuno drugačiji smisao

Kada se sve ovo pogleda zajedno, teško je prihvatiti jednostavnu političku podjelu na „naše“ i „njihove“.

Kod Delića su tokom godina savjetnici dolazili iz različitih političkih i društvenih krugova.

Bilo je tu SDP-a, DF-a, HDZ-a BiH, SDA, kasnije SDBiH-a, ljudi koji su mijenjali stranke, ali i ljudi za koje njihova politička pripadnost nije javno potvrđena.

To, samo po sebi, nije dokaz ničega lošeg.

Naprotiv.

Može se čak zaključiti da je Delić, svjesno ili nesvjesno, mnogo ranije počeo primjenjivati princip koji danas javno zagovara:

politička pripadnost ne mora biti prepreka saradnji.

Ali onda se vraćamo na početak.

  • Ako je taj princip dobar danas, zašto nije bio dobar jučer?
  • Ako je dobar za Suljića, zašto nije bio dobar za neke druge?
  • Ako je stručnost iznad politike, zašto je politička pripadnost nekada bila jedan od osnovnih elemenata Delićevih političkih napad, i
  • ako je čovjek koji je bio politički protivnik danas prihvatljiv zato što zna posao, zašto isti kriterij nije mogao biti primijenjen mnogo ranije?

Možda je najveća ironija upravo u tome što Delić danas brani princip protiv kojeg se nekada politički borio

I tu dolazimo do suštine cijele priče.

  • Moguće je da je Edin Delić danas potpuno u pravu.
  • Moguće je da je Almin Suljić zaista najbolji čovjek kojeg gradonačelnik može angažovati za probleme Filter stanice.
  • Moguće je da će Suljić svojim znanjem pomoći da se izbjegne mnogo veći problem sa vodosnabdijevanjem.
  • Moguće je čak da će ova saradnja pokazati da je političko neprijateljstvo često potpuno nebitno kada se pojavi stvaran problem.

Ali ako je to poruka, onda je treba primjenjivati dosljedno i retrospektivno.

Jer građani nisu samo potrošači vode, oni su i birači – a birači pamte.

Pamte Delićeve ranije nastupe, pamte njegove obračune sa SDA, pamte optužbe na račun prethodnih vlasti, direktora i javnih preduzeća, pamte priču o odgovornosti i promjeni sistema.

Zato danas imaju puno pravo pitati:

Da li je Edin Delić promijenio mišljenje ili je samo promijenio okolnosti u kojima donosi odluke?

To nije isto.

I još nešto: „politička mudrost“ nije isto što i javni interes

Delić sam priznaje da imenovanje Suljića možda nije politički mudar potez pred izbore.

Tu mu treba vjerovati.

Ali upravo zato je ovo možda najbolji trenutak da se postavi princip koji je mnogo važniji od samog Suljića.

  • Ako je neko stručan – angažujte ga.
  • Ako nije stručan – nemojte ga angažovati.
  • Ako postoji sumnja u njegovu odgovornost – neka institucije utvrde činjenice.
  • Ako je odgovoran – neka odgovara.
  • Ako nije – neka radi.

To bi bio sistem u kojem zaista ne odlučuje stranačka knjižica.

Ali taj sistem mora važiti za sve.

  • I za SDA.
  • I za SDBiH.
  • I za SDP.
  • I za DF.
  • I za HDZ.
  • I za Delićeve političke prijatelje.
  • I za njegove političke protivnike.
  • I za one koje je nekada nazivao odgovornima.
  • I za one koje danas naziva stručnjacima.

Na kraju, građani će zaista suditi po ishodu

Delić na kraju svoje objave poručuje da će se sve mjeriti ishodom.

Tu mu je teško proturječiti.

Ako Suljić svojim znanjem pomogne da se postojeći sistem održi, ako se osigura rezervna pumpa, smanji rizik od potpunog prekida vodosnabdijevanja i ako građani zaista dobiju stabilniju vodu – onda će angažman imati konkretan rezultat.

Ali upravo zato javnost ima pravo tražiti i mjerljive rezultate, a ne samo političko obrazloženje.

  • Koliko će koštati angažman?
  • Šta će tačno biti posao savjetnika?
  • Koje su njegove ovlasti?
  • Koji će problemi biti riješeni?
  • Šta će biti urađeno sa pumpama?
  • Koliko će se investirati u postojeću Filter stanicu?

I, najvažnije – hoće li se za nekoliko mjeseci moći pokazati šta je tačno urađeno?

Jer ako je argument da je voda važnija od politike, onda i rezultat mora biti važniji od političke odbrane vlastite odluke.

Delić je napravio politički potez koji mu i nije popularan pred izbore, a istovremeno je sam otvorio pitanje koje će javnost s pravom postavljati:

Ako je Almin Suljić danas dovoljno stručan da savjetuje gradonačelnika o Filter stanici, po kojim kriterijima je jučer procjenjivana njegova odgovornost za sistem koji je, prema današnjem Delićevom opisu, godinama propadao?

Odgovor na to pitanje ne mora biti politički.

Ali mora biti isti za sve.

Jer voda zaista nema stranačku pripadnost. Ali ni odgovornost ne bi smjela imati.

Analiza: LuPortal