Rast broja građana koji ostvaruju prihode iz inostranstva nesumnjivo je važan ekonomski trend, ali iza statistika koje je objavio zastupnik Admir Čavalić otvara se pitanje da li su freelanceri prepoznati kao radnici sa specifičnim problemima ili prvenstveno kao nova razvojna i poreska kategorija.

Objava federalnog zastupnika Admira Čavalića o rastu broja freelancera u Federaciji Bosne i Hercegovine na prvi pogled djeluje kao afirmacija modernih oblika rada i građana koji svoje znanje i usluge prodaju na globalnom tržištu.

Pozivajući se na podatke Federalnog ministarstva finansija i evidencije Porezne uprave FBiH, Čavalić navodi da je broj građana koji ostvaruju prihode iz inostranstva po osnovu povremene samostalne djelatnosti porastao sa 1.026 u 2020. godini na 2.821 u 2025. godini.

Istovremeno ističe kako „desetine hiljada građana svake godine ostvaruju prihode kroz povremene samostalne djelatnosti“, zaključujući da „fleksibilni oblici rada postaju sve značajniji dio naše ekonomije“.

Takva ocjena teško da može biti sporna. U vremenu kada Bosna i Hercegovina bilježi kontinuiran odlazak radne snage, činjenica da hiljade građana uspijevaju pronaći klijente širom svijeta i zarađivati bez napuštanja zemlje predstavlja značajan društveni i ekonomski fenomen. To su programeri, dizajneri, prevodioci, marketinški stručnjaci, konsultanti i brojni drugi profesionalci koji svoje usluge nude na globalnom tržištu.

Međutim, pažljivijom analizom objave nameće se pitanje: govori li ona prvenstveno o freelancerima ili o potrebi države da administrativno i poreski uredi rastući segment ekonomije?

Odgovor se dijelom može pronaći u samoj formulaciji koju koristi Čavalić kada poručuje da su „potrebni jednostavniji propisi, manje administracije i pravedan poreski okvir koji će poticati rad, umjesto da ljude odvraća od legalnog poslovanja“.

U toj rečenici sadržana je suština njegove poruke. Fokus nije na radnim pravima freelancera, njihovoj socijalnoj sigurnosti ili profesionalnom statusu, nego prije svega na uslovima u kojima će moći legalno prijavljivati i oporezivati svoje prihode.

Takav pristup nije nužno pogrešan. Naprotiv, komplikovane procedure i nejasna pravila često predstavljaju prepreku ljudima koji žele poslovati u skladu sa zakonom. Međutim, izostanak drugih tema ostavlja prostor za pitanje da li su freelanceri u političkom diskursu prepoznati kao posebna kategorija radnika ili prvenstveno kao dio poreske baze koju treba urediti.

Zanimljivo je da se u objavi ne spominju problemi sa kojima se freelanceri često suočavaju: zdravstveno osiguranje, penzijski staž, zaštita od neplaćanja usluga, otežan pristup kreditima ili nestabilnost prihoda. To su pitanja koja u mnogim državama predstavljaju centralni dio rasprave o položaju samostalnih radnika.

Umjesto toga, naglasak je stavljen na njihov ekonomski značaj. To se posebno vidi u završnoj poruci objave: „Svijet je naša pozornica, to treba da iskoristimo.“

Ova rečenica otkriva razvojnu dimenziju Čavalićevog pristupa. Freelancer nije predstavljen kao radnik kojem treba veća zaštita, već kao nosilac novog ekonomskog potencijala koji Bosna i Hercegovina treba bolje iskoristiti.

S druge strane, takav pogled nije bez osnova. Građani koji rade za strane klijente u zemlju unose devizne prihode bez velikih ulaganja države, ne opterećuju domaće poslodavce i predstavljaju dio globalne ekonomije koja se ubrzano širi. U tom smislu, njihovo prepoznavanje kao važne ekonomske kategorije može se smatrati pozitivnim pomakom.

Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li je dovoljno govoriti samo o poreskom okviru i administrativnim procedurama. Ako se želi ozbiljno unaprijediti položaj freelancera u Bosni i Hercegovini, rasprava bi morala obuhvatiti i pitanja socijalne sigurnosti, radnih prava, profesionalnog razvoja i dugoročne održivosti ovakvog načina rada.

Čavalićeva objava nesumnjivo otvara važnu temu. Međutim, jednako kao što rast broja freelancera pokazuje promjene na tržištu rada, on istovremeno otvara i pitanje da li institucije ove ljude vide prvenstveno kao poreske obveznike ili kao novu generaciju radnika čiji položaj zahtijeva cjelovitiji i ozbiljniji pristup.

Analiza: LuPortal