Dok zagovornici energetske tranzicije ističu ekološke i tehnološke prednosti plinskih elektrana, kritičari upozoravaju da bi Bosna i Hercegovina mogla zamijeniti domaći energent uvoznom zavisnošću i dugoročno ugroziti vlastitu energetsku sigurnost.

Bosna i Hercegovina decenijama je gradila svoj elektroenergetski sistem na domaćem uglju i hidroenergiji. Uprkos brojnim problemima koji prate rudarski sektor, upravo su domaći rudnici omogućavali da značajan dio električne energije bude proizveden iz domaćih resursa, bez zavisnosti od međunarodnih tržišta energenata.

Međutim, pod pritiskom evropskih klimatskih politika, sve strožijih ekoloških standarda i rastućih troškova emisija ugljendioksida, posljednjih godina sve češće se govori o postepenom napuštanju uglja i prelasku na prirodni plin kao tranzicijsko gorivo.

Takav zaokret otvara jedno od najvažnijih strateških pitanja za Bosnu i Hercegovinu – da li bi prelazak sa domaćeg uglja na uvozni plin značio i gubitak energetske nezavisnosti?

Ugalj kao temelj energetske samostalnosti

Bez obzira na sve probleme rudnika, činjenica je da BiH raspolaže značajnim rezervama uglja. Rudnici u Tuzli, Banovićima, Kaknju, Brezi, Zenici, Ugljeviku i Gacku godinama su predstavljali osnovu domaće proizvodnje električne energije.

Zahvaljujući upravo domaćem uglju, BiH je godinama bila među rijetkim zemljama regiona koja je mogla proizvesti više električne energije nego što troši. U pojedinim periodima zemlja je bila i značajan izvoznik električne energije.

Prednost takvog sistema bila je relativna nezavisnost od globalnih energetskih kriza. Kada su cijene plina i nafte na svjetskim tržištima rasle, domaće termoelektrane su i dalje koristile domaći energent.

Plin kao novo rješenje – ali i nova zavisnost

Za razliku od uglja, Bosna i Hercegovina nema značajniju domaću proizvodnju prirodnog plina. Gotovo kompletne potrebe za plinom danas se podmiruju iz uvoza.

To znači da bi elektrane na plin bile direktno vezane za međunarodno tržište energenata i geopolitičke okolnosti.

Energetska kriza izazvana ratom u Ukrajini pokazala je koliko evropske zemlje mogu postati ranjive kada zavise od uvoznog plina. U pojedinim državama cijene plina porasle su višestruko u samo nekoliko mjeseci, što je izazvalo ozbiljne poremećaje u privredi i energetskom sektoru.

Kada bi značajan dio proizvodnje električne energije u BiH bio prebačen na plin, slični poremećaji mogli bi direktno uticati na cijenu električne energije za domaćinstva i privredu.

Šta bi BiH dobila prelaskom termoelektrana na plin?

Zagovornici plinskih elektrana ističu da su one efikasnije i znatno manje zagađuju okolinu od termoelektrana na ugalj.

Plinske elektrane:

  • proizvode manje ugljendioksida,
  • emituju manje sumpornih i azotnih spojeva,
  • zahtijevaju manje zaposlenih,
  • brže se pokreću i prilagođavaju promjenama u potrošnji električne energije,
  • lakše se kombinuju s obnovljivim izvorima energije poput sunca i vjetra.

Zbog toga mnoge evropske zemlje plin vide kao prelazno gorivo na putu prema potpunoj dekarbonizaciji energetskog sektora.

Šta bi BiH izgubila?

Protivnici brzog napuštanja uglja upozoravaju da se često zanemaruje pitanje energetske sigurnosti.

Ako se zatvore rudnici i termoelektrane, Bosna i Hercegovina bi mogla izgubiti:

  • hiljade radnih mjesta u rudarskom sektoru,
  • domaći izvor goriva za proizvodnju električne energije,
  • dio izvoznog potencijala,
  • mogućnost samostalnog odgovora na međunarodne energetske krize.

Pored toga, zatvaranje rudnika ne znači automatski i nestanak troškova. Država bi morala finansirati otpremnine, sanaciju rudarskih kopova, rekultivaciju zemljišta i socijalne programe za radnike.

Da li su rudnici zaista najveći problem?

Posljednjih godina često se ističe da rudnici u sastavu Elektroprivrede BiH predstavljaju finansijski teret zbog nagomilanih dugova, pada proizvodnje i potrebe za subvencijama.

Međutim, dio stručnjaka smatra da problem nije u samom uglju nego u načinu upravljanja rudnicima.

Po tom stavu, reformisani i modernizovani rudnici mogli bi i dalje igrati važnu ulogu u energetskom sistemu BiH, barem tokom tranzicionog perioda, dok se ne razviju dovoljno veliki kapaciteti obnovljivih izvora energije.

Obnovljivi izvori kao treći put

Sve više energetskih stručnjaka smatra da se rasprava ne bi trebala svoditi na izbor između uglja i plina.

Po njima, pravo pitanje je koliko brzo BiH može razviti:

  • solarne elektrane,
  • vjetroelektrane,
  • nove hidroenergetske kapacitete,
  • sisteme za skladištenje energije.

U tom modelu plin bi služio samo kao pomoćni energent za stabilizaciju mreže, dok bi glavni oslonac postali domaći obnovljivi izvori.

Strateška odluka za naredne generacije

Odluka o budućnosti energetskog sektora nije samo tehničko ili ekološko pitanje. Ona direktno utiče na ekonomiju, radna mjesta, cijene električne energije i geopolitički položaj zemlje.

Bosna i Hercegovina se nalazi pred izborom koji će odrediti njenu energetsku sliku u narednim decenijama. Dok jedni smatraju da je napuštanje uglja neminovnost, drugi upozoravaju da bi zamjena domaćeg energenta uvoznim plinom mogla dovesti do gubitka jednog od rijetkih segmenata u kojima zemlja još uvijek posjeduje značajan stepen samostalnosti.

Zbog toga se pitanje energetske tranzicije sve češće postavlja ne samo kao pitanje ekologije, nego i kao pitanje nacionalne energetske sigurnosti i dugoročne ekonomske održivosti Bosne i Hercegovine.

Analiza: LuPortal