Patriotski zanos, lažni profili, uvrede, poluistine i političko prebrojavanje već su se zahuktali – a do izbornog dana ostalo je još 53 dana. Pitanje je samo šta ćemo sve morati trpjeti do 4. oktobra.

Još 53 dana.

Toliko je ostalo do Općih izbora u Bosni i Hercegovini, a na društvenim mrežama već izgleda kao da smo ušli u posljednju izbornu sedmicu.

Probudili su se, očekivano, patrioti svih mogućih političkih boja. Oni koji će u narednim sedmicama učiniti sve da vrijednost svoje stranke, svog lidera i svoje političke opcije uvećaju do granice apsurda, dok će istovremeno sve druge pokušati predstaviti kao izdajnike, kriminalce, nesposobne, glupe ili – jednostavno – kao neprijatelje.

Facebook će, po svemu sudeći, postati jedno od najbučnijih izbornih mjesta u državi.

Lažni profili bit će sve aktivniji. Provokacije sve otvorenije. Uvrede sve žešće. Iste stare priče vraćat će se u novom pakovanju. Davno dokazano netačne tvrdnje ponovo će se predstavljati kao činjenice, poluistine će se servirati bez konteksta, a ono što ne odgovara određenoj političkoj priči jednostavno će biti ignorisano.

Jer u predizbornoj kampanji činjenice često postanu smetnja.

„Crveni“, „zeleni“ i svi ostali

Poseban problem nastaje onda kada politika prestane biti rasprava o programima, rezultatima i odgovornosti, a postane razvrstavanje ljudi prema političkim „bojama“.

  • Crveni.
  • Zeleni.
  • Plavi.
  • Ovi i oni.

Na kraju više nije važno šta je neko rekao ili uradio. Dovoljno je pripadati „pogrešnoj“ grupi pa da sve što ta osoba kaže automatski bude proglašeno laži, izdajom ili dokazom nečije pokvarenosti.

Takva svakodnevna atmosfera nije bez posljedica.

Stalno izlaganje uvredama, agresivnom političkom sadržaju, očitim neistinama i namjernim provokacijama može kod ljudi povećavati osjećaj ljutnje, frustracije, nemoći i stresa. Društvene mreže pritom imaju nezgodnu osobinu: što je sadržaj emotivniji i konfliktniji, veća je vjerovatnoća da ćemo ga primijetiti, komentarisati i ponovo mu se vraćati.

I tako nastaje začarani krug.

  • Pročitaš glupost.
  • Naljutiš se.
  • Odgovoriš.
  • Neko te uvrijedi.
  • Ti odgovoriš još žešće …

I onda sat vremena kasnije shvatiš da si svoje vrijeme i živce potrošio na raspravu sa profilom za koji možda uopće ne znaš ko stoji iza njega.

Slijedi još 53 dana

A ovo je tek početak.

U narednih 53 dana iz političkog mulja će isplivati mnogo toga. Nešto će biti stvarno, nešto izmišljeno. Nešto će dolaziti od stvarnih ljudi, a nešto od anonimnih ili lažnih profila. Pojavit će se stari snimci predstavljeni kao novi, stare izjave izvučene iz konteksta, fotografije bez objašnjenja, montirani sadržaji i tvrdnje koje su već mnogo puta raskrinkane – ali će ponovo biti plasirane jer se računa na to da ljudi kratko pamte.

Isplivat će ono najgore iz ljudi, i tu bi svako od nas trebao napraviti vlastiti mali politički „filter“.

  • Ne moramo reagovati na svaku provokaciju.
  • Ne moramo braniti političara kao da je član naše porodice.
  • Ne moramo vrijeđati nečiju majku, oca, dijete ili komšiju samo zato što drugačije glasa.
  • Ne moramo od prijatelja praviti neprijatelje zbog stranke.
  • I, možda najvažnije – ne moramo vjerovati svemu što se pojavi na ekranu.

Jer Facebook prijateljstvo nije baš prijateljstvo

Posebno je zanimljiv fenomen predizborne politike na društvenim mrežama.

Ljudi koji se godinama nisu čuli odjednom postaju „prijatelji“. Oni koji se nikada nisu sreli počinju jedni drugima objašnjavati ko je patriota, ko je izdajnik, ko je lopov, a ko spasitelj države.

A realnost je često mnogo jednostavnija.

Veliki dio tih „prijateljstava“ postoji samo u telefonu.

Ipak, nakon izbora telefon će se ugasiti, Facebook će se zatvoriti, kampanja će završiti, a ljudi će ostati jedni s drugima – u istim zgradama, ulicama, firmama, kafanama i porodicama.

Sa komšijom kojeg ste jučer nazvali pogrdnim imenom možda ćete sutra morati razgovarati.

Sa kolegom kojeg ste na Facebooku proglasili „izdajnikom“ možda ćete u ponedjeljak sjediti za istim stolom.

Sa rođakom s kojim ste se posvađali zbog politike možda ćete zajedno slaviti neki porodični događaj.

A političari? Oni će, nakon izbora, uglavnom nastaviti dalje.

Neki će dobiti mandate. Neki funkcije. Neki će promijeniti koalicione partnere. Neki će nestati sa scene do narednih izbora.

A obični ljudi će ostati živjeti jedni s drugima.

Političari zaboravljaju. Facebook pamti.

Zato bi možda bilo dobro da se prije nego što napišemo uvredu zapitamo jedno jednostavno pitanje:

Da li bih ovo isto rekao toj osobi kada bi stajala ispred mene?

Ako je odgovor „ne“, možda nije loše ni da ne napišemo.

  • Izbori će proći.
  • Kampanja će proći.
  • Plakati će biti skinuti.
  • Stranački skupovi će se završiti.

Političari će ponovo pronaći svoje interese, napraviti nove dogovore i nastaviti svoje političke karijere.

Ali riječi koje smo izgovorili jedni drugima neće nestati baš tako lako.

Zato ovih 53 dana ne moraju biti 53 dana međusobnog političkog rata.

Možemo glasati različito, a ostati ljudi.

Možemo kritikovati stranku bez vrijeđanja njenog glasača.

Možemo braniti svog kandidata bez proglašavanja svih drugih neprijateljima.

Možemo promijeniti mišljenje bez poniženja.

I možemo, što je možda najvažnije, sačuvati malo vlastitog mira.

Jer nakon 4. oktobra i dalje ćemo živjeti jedni pored drugih.

A nijedan političar, nijedna stranka i nijedna izborna pobjeda nisu vrijedni toga da zbog njih izgubimo prijatelja, posvađamo porodicu ili svakodnevno trujemo vlastitu glavu.

Još 53 dana do izbora.

Izdržat ćemo.

Samo nemojmo jedni drugima učiniti tih 53 dana – i život poslije njih – nepotrebno težim.