Dok se region ubrzano militarizira i kupuje ofanzivne sisteme dugog dometa, domaća javnost se usmjerava na unutrašnje političke mete

Najava novog putovanja Milorada Dodika u Izrael, planiranog za 25–26. januar 2026. godine, dolazi manje od godinu dana nakon njegove prethodne posjete toj zemlji u martu 2025. godine. Istovremeno, Srbija je već realizovala kupovinu izraelskog raketnog sistema PULS, čiji domet doseže i do 300 kilometara, kao i izraelskih bespilotnih letjelica. Ova dešavanja se ne odvijaju u vakuumu — ona direktno mijenjaju sigurnosnu sliku regiona, a time i položaj Bosne i Hercegovine.
I dok se u neposrednom okruženju odvija intenzivno naoružavanje, dio domaće medijske scene, blizak SDA, fokus javnosti preusmjerava na unutrašnju političku temu — personalizovanu kroz Nermina Nikšića. Pitanje koje se nameće nije da li se politika treba kritikovati, već zašto se u ovom trenutku insistira upravo na toj narativi, i šta se njome potiskuje u drugi plan.
Problem je suštinski jednostavan: ako se nekritički prihvati taj medijski okvir, javnost ostaje uskraćena za širu sliku stvarnih sigurnosnih izazova. Umjesto analize regionalne militarizacije, širenja vojnih obuka i priprema koje očigledno ne služe samo „odbrani“, pažnja se svodi na unutrašnje političke obračune.
Teško je povjerovati da Srbija i Hrvatska izdvajaju milijarde eura za ofanzivne vojne sisteme, rakete velikog dometa i savremenu vojnu tehnologiju bez jasnih strateških kalkulacija. Takve nabavke ne rade se „reda radi“, niti iz pukog prestiža.
U tom kontekstu, ključno pitanje glasi: šta je stvarna prijetnja Bosni i Hercegovini i Bošnjacima? Da li je to političar koji zagovara pokretanje domaćih projekata namjenske industrije — poput razvoja samohodnih haubica i dronova — i koji je, od dolaska na vlast, dogovorio povećanje budžeta Oružanih snaga BiH za gotovo 50 posto? Ili je to regionalno okruženje koje kupuje oružje dometa stotina kilometara i sistematski priprema mlađe generacije za potencijalne oružane sukobe?
Iskustvo pokazuje da bi gotovo svako ko bi javno pokrenuo projekte razvoja dronova, haubica, ili najavio otvaranje domaće fabrike baruta u Tuzli i novih pogona namjenske industrije u Cazinu, vrlo brzo postao meta političkih i medijskih napada — bez obzira na ime i stranačku pripadnost.
U tom smislu, nije nevažno podsjetiti na pitanja koja ostaju na margini javne rasprave: nije li Srbija nedavno obustavila isporuke baruta kompaniji Igman? Nije li Staša Košarac oduzeo izvoznu dozvolu za dronove firmi BNT? Zašto se o tim temama govori znatno manje, iako imaju daleko ozbiljnije implikacije po sigurnost i odbrambenu sposobnost države?
Ako Bosna i Hercegovina želi politički i sigurnosno opstati, ključno je naučiti razlikovati medijske operacije skretanja pažnje od stvarnih, dugoročnih prijetnji. Ne radi se o negiranju unutrašnjih problema, već o razumijevanju prioriteta u trenutku kada se sigurnosna arhitektura regiona ubrzano i tiho mijenja.

Pitanja …

Na kraju se nameće i neizbježna paralela s kratkim periodom nakon prvih višestranačkih izbora u Bosni i Hercegovini i samog početka rata. Tada smo, gotovo kolektivno, bili uljuljkani u fraze poput „rata u Bosni neće biti“ i „za rat je potrebno dvoje“. Vjerovalo se da „svijet to neće dozvoliti“, da je Bosna i Hercegovina „previše izmiješana“ da smo se “ženili i udavali i kumovali jedni drugima“da bi u njoj mogao izbiti rat, te da razum i međunarodni poredak garantuju sigurnost.

Danas se mora postaviti neugodno pitanje: jesmo li ponovo u istoj zabludi, uvjereni da će neko drugi spriječiti katastrofu i da se istorija ne može ponoviti?

Je li moguće da nas tako bliska i bolna prošlost nije naučila ništa? Da i dalje zatvaramo oči pred činjenicom da projekat tzv. „srpskog sveta“, koji je suštinski nastavak ideje Velike Srbije, nije nestao, već je samo prilagođen novim okolnostima i metodama? Projekat koji je devedesetih natopljen krvlju i razaranjem danas se ne promoviše samo tenkovima i paravojskama, već diplomatskim posjetama, strateškim savezima, nabavkama sofisticiranog oružja i kontrolom narativa.

Upravo zato, ignorisanje tih signala i bavljanje sporednim temama nije samo politička greška — to je opasno ponavljanje istorijskih iluzija koje su Bosnu i Hercegovinu već jednom skupo koštale.

Podloga za analizu: FB