Ponašanje pojedinaca vjerovatno će zavisiti od reakcije javnosti, ali u svakom slučaju — niko ne smije neutralnost predstavljati kao političko stajalište.

Kako stvari trenutno stoje, više nema dileme oko formiranja nove većine u Gradskom vijeću Lukavac. Većinu će činiti SDA i Socijaldemokrate BiH (SDBiH), uz podršku vijećnika iz DF-a, nacionalne manjine i jednog nezavisnog vijećnika.

SDA će, čini se, lako objasniti svojim biračima razloge preuzimanja većine u Vijeću, a manji broj onih koji će to nazvati „izdajom“ vjerovatno neće biti teško umiriti.

Sasvim drugačija situacija je sa SDBiH.

U najtežem položaju svakako je gradonačelnik Edin Delić, koji je sa govornice Vijeća više puta oštro napadao SDA, prikazujući je gotovo kao „sotonsku“ (op. autora) kriminalnu organizaciju — a sada toj istoj stranci praktično prepušta kontrolu nad Vijećem, najvišim organom vlasti u Gradu Lukavcu.

Iz pouzdanih izvora saznajemo da će iz tabora „odbačenih partnera“ (PDA i SDP) biti postavljeno vrlo konkretno pitanje:

„Da li gradonačelnik podržava formiranje nove većine sa SDA, i da li je učestvovao u dogovorima?“

Ako izjavi da nije bio dio pregovora i da ne podržava koaliciju, to bi značilo da je izgubio kontrolu ne samo nad vijećnicima iz SDBiH, nego i nad samom tom strankom u Lukavcu.

S druge strane, ako prizna da je znao za dogovore i da ih podržava, pogazit će gotovo sve što je govorio tokom predizborne kampanje i javnih istupa na Radio-televiziji Lukavac, i trebao bi to pojasniti i opravdati svojim biračima.

Ni PDA ni SDP ne mogu sakriti osjećaj da su iskorišteni i potom odbačeni. Teško je osporiti činjenicu da Edin Delić bez podrške PDA i lično Suada Salibašića — čiji su predizborni skupovi bilo gotovo i jedini na kojima je govorio — vjerovatno danas ne bi bio gradonačelnik Lukavca.

SDP je pretrpio još inveće poniženje: ovo je već drugi put da su, nakon pružene ruke iskorišteni i odbačeni. Nakon lokalnih izbora 2024. godine, SDP je „progutao žabu“, oprostio Deliću 2020. godinu, osnivanje nove stranke i odvođenje većeg dijela članstva i gotovo gašenje organizacije u Lukavcu, te mu ipak nakon posljednjih lokalnih izbora sa svoje tri ruke osigurao tijesnu većinu u Vijeću — vjerujući, očito naivno, da će ovoga puta sve biti drugačije.

Naizgled, cijela ova situacija podsjeća na Delićev prvi mandat, kada mu je SDA u Vijeću blokirala sve odluke. Međutim, razlika je ključna: tadašnja većina bila je opoziciona, dok je sadašnja rezultat dogovora.

Uslijedit će, naravno, preraspodjela moći u Lukavcu, ali se ne očekuju veći poremećaji u već započetim procesima — naprotiv, u nekim oblastima bi moglo doći i do ubrzanja. Dogovor gotovo sigurno uključuje i kadrovske promjene u javnim preduzećima i ustanovama, no, sa druge strane, sasvim izvjesno je da bi se pitanje vodosnabdijevanja Lukavca moglo rješavati mnogo brže nego dosad.

Kako god bilo, dogovor će nekima pasti „kao kamen na želudac“, a drugima „kao mehlem“.

LuPortal će, kao i do sada, pratiti isključivo koliko će nova većina donijeti konkretne koristi građanima Lukavca.

Možda politički pragmatizam pojedinaca, kojima se danas pokušava „podmetnuti krivica“, nije ništa drugo do utabana staza koja vodi ka preokretu koji mnogi priželjkuju:

  • stabilna vijećnička većina,
  • smanjenje moći i samovolje gradonačelnika,
  • konačno uvođenje reda u javnim ustanovama i preduzećima,
  • promjena političke klime u gradu,
  • generalno poboljšanje međuljudskih odnosa,
  • ubrzanje razvoja započetih projekata i privlačenje novih investicija,
  • otvaranje radnih mjesta i olakšavanje dolaska sredstava s viših nivoa vlasti.

Ako sve bude funkcionisalo kako treba — benefiti za građane bi mogli biti ogromni.

LuPortal, kao i dosad, neće posmatrati ko je s kim, već šta je urađeno za građane. Sve što bude vrijedno pohvale — biće pohvaljeno, a sve što bude vrijedno kritike — biće kritikovano, bez izuzetka.

Odgovornost za upravljanje je na većini, a odgovornost za konstruktivnu kritiku na manjini.
Ko god ne bude ispunjavao svoju ulogu — o tome će se pisati.

LuPortal ostaje ono što je uvijek bio:
NI REŽIMSKI, NI ANTIREŽIMSKI — VEĆ NEZAVISNI I GRAĐANSKI.