Model subvencionisanja stranih investitora pokazuje ozbiljne pukotine – fabrike se gase nakon iskorišćenih podsticaja, dok radnici i lokalne zajednice snose posljedice
Industrijski sektor Srbije suočava se s ozbiljnom krizom, a zatvaranje pogona stranih kompanija postaje sve učestalije. Najnoviji primjer dolazi iz Malošišta kod Doljevca, gdje je njemačka kompanija Leoni zvanično najavila zatvaranje fabrike do kraja 2025. godine, čime će 1.900 radnika ostati bez zaposlenja.
Kao razlozi su navedeni višegodišnji gubici, pad narudžbi u automobilskoj industriji i promjene na globalnom tržištu kablova. Posebno zabrinjava činjenica da je Leoni za ovu fabriku prethodno primio oko 50 miliona eura državnih subvencija, koje očigledno nisu bile garancija dugoročne stabilnosti.
Zatvaranje Leonija nije izolovan slučaj. U proteklih nekoliko godina Srbija bilježi niz sličnih primjera:
- Benetton – zatvorio fabriku u Nišu, bez posla ostalo 950 radnika
- Džinsi (Turska) – ugasio pogon u Leskovcu, 700 radnika na ulici
- Dräxlmaier – planira povlačenje iz Zrenjanina, očekuje se gubitak 2.000 radnih mjesta
- Geoks – zatvorio pogon u Vranju, ostavivši 1.200 radnika bez posla
- Jumko (Vranje) – djelimično zatvaranje konfekcijskog pogona, pogođene stotine radnika
Radnici u Leoniju već primaju otkaze, uz ponuđene otpremnine i mogućnosti premještaja u druge gradove, ali vlada opšta neizvjesnost i nezadovoljstvo. Ekonomisti upozoravaju da je Srbija godinama gradila model privlačenja investitora kroz masivne subvencije i poreske olakšice, ali bez stvaranja trajnih i stabilnih ekonomskih temelja.
– Kad iskoriste pogodnosti, firme jednostavno odu – poručuju stručnjaci.
Dodatnu zabrinutost izaziva i najava korejske kompanije Fišer (FISAS), koja je trebalo da gradi fabriku u Vranju još 2023. godine. Iako je najava bila pompezna, do danas nije urađen nijedan konkretan korak, a industrijski kapaciteti tog dijela Srbije ostaju prazni.
Zatvaranja fabrika najviše pogađaju jugoistočne dijelove Srbije, gdje su industrijska radna mjesta nerijetko jedini izvor prihoda za čitave porodice. Lokalna ekonomija trpi, a država ostaje bez povrata uloženog novca.
Sve više se postavlja pitanje:
Ima li Srbija održivu industrijsku politiku, ili su subvencije bile samo privremeni mamac bez strateške vizije razvoja?
Izvor i fotografija: Facebook – 017 dn
