Visoki predstavnik zaustavio rezoluciju u Bundestagu, ali nije reagovao na otvoreno negiranje države BiH u Republici Srpskoj

Povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, njemački Bundestag planirao je usvojiti posebnu rezoluciju kojom bi ovaj zločin bio zvanično osuđen i u njemačkom parlamentu. Inicijativa je, kako saznaje portal Istraga.ba, imala jasnu političku volju – tim više jer je Njemačka bila među pokroviteljima UN-ove Rezolucije kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Međutim, uslijedila je iznenađujuća intervencija visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je, prema informacijama koje je na platformi X objavio politički analitičar Jasmin Mujanović, direktno upozorio njemačke zvaničnike da bi usvajanje rezolucije u Bundestagu moglo izazvati “eskalaciju tenzija” u Bosni i Hercegovini.

Zar, međutim, može postojati veća “eskalacija tenzija” od činjenice da najviši zvaničnici Republike Srpske – Milorad Dodik, Radovan Višković i Nenad Stevandić – otvoreno ignorišu Sud BiH, ne priznaju njegove presude i sprečavaju institucije države da djeluju na teritoriji tog entiteta? Angažovanjem “dugih cijevi” pokušavaju zaustaviti sprovođenje državnih odluka, čime brutalno krše ustavni poredak.

U tim slučajevima, Schmidt nije reagovao – iako je imao i ovlasti i mehanizme da to učini. Nije bilo bonskih ovlasti, nije bilo upozorenja Berlinu ili Briselu. Ni riječi o “tenzijama”.
Zašto, onda, reaguje baš kada se u Bundestagu – najvišem zakonodavnom tijelu njegove vlastite države – pokušava usvojiti rezolucija čiji je cilj da oda počast žrtvama genocida i ojača evropski front protiv negacionizma i revizionizma?

Ova nesrazmjernost u reagovanju otvara ozbiljna pitanja o Schmidtovoj političkoj dosljednosti. Da li visoki predstavnik djeluje u interesu mira i pravde – ili pod teretom političkih pritisaka i kalkulacija?

Podsjećamo, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je u maju 2024. godine usvojila Rezoluciju kojom je 11. juli međunarodno priznat kao dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Dokument poziva sve članice UN-a da u svoje obrazovne programe uključe sudski utvrđene činjenice o genocidu, kako bi se spriječilo poricanje i revizionizam.

Zašto bi onda jedna država – Njemačka – bila obeshrabrena da uradi isto? I kako takva poruka izgleda očima žrtava i preživjelih?