Afganistanski odgovor Trumpu: “Ratni plijen ostaje u rukama onih koji su ga zaslužili – pokušajte ga uzeti pa vidite šta će biti”

Nakon što je bivši predsjednik SAD-a Donald Trump ponovo pozvao na vraćanje američke vojne opreme u vrijednosti od preko 7 milijardi dolara, koju su trupe SAD ostavile prilikom povlačenja iz Afganistana 2021. godine, stigao je oštar odgovor iz Kabula.

Portparol afganistanske vlade Zabihullah Mudžahid izjavio je jasno i bez uvijanja:
“Neka niko ne misli da može davati naređenja Afganistanu. Mi nismo pod kontrolom niti pod upravom bilo koje druge zemlje. Oružje koje su američke snage ostavile za sobom sada pripada našem narodu. To je ratni plijen i zakonito vlasništvo afganistanskog naroda. Ako nam ga neko želi uzeti, odgovorit ćemo koristeći upravo to oružje.”

Istorija američkog prisustva u Afganistanu

Podsjetimo, američka invazija na Afganistan započela je u oktobru 2001. godine, nakon napada 11. septembra, pod izgovorom borbe protiv terorizma i svrgavanja talibanske vlasti koja je, kako su tvrdili Amerikanci, pružala utočište Osami bin Ladenu. Međutim, sama legalnost invazije nikada nije potvrđena ni od strane UN-a, a mnoga međunarodna pravna tijela i organizacije za ljudska prava nazvala su intervenciju “nezakonitom vojnom agresijom” i “aktom okupacije”.

Dvadesetogodišnja prisutnost SAD-a i njenih NATO saveznika u Afganistanu rezultirala je stotinama hiljada mrtvih, uglavnom civila. Prema brojnim izvještajima, stradalo je između 240.000 i 300.000 ljudi, dok su milioni ostali raseljeni, ranjeni ili trajno obilježeni ratnim traumama. Zemlja je ostavljena razorena, infrastruktura uništena, a ekonomija pretvorena u ruševine zavisne o humanitarnoj pomoći.

Simbolično i sramno povlačenje američkih trupa iz Kabula u augustu 2021. godine ostaje upamćeno po haotičnim scenama evakuacije s aerodroma, gdje su se američki vojnici povlačili pred “ratnicima u sandalama”, kako ih je nazivala zapadna štampa – talibanima koji su bez ispaljenog metka vratili kontrolu nad zemljom.

Amerikanci su za sobom ostavili ogromne količine naoružanja: oklopna vozila, puške, municiju, dronove, pa čak i helikoptere. Mnogi smatraju da je to bio čin panike i poraza, a ne strateški planiran potez.

Afganistanska vlast sada smatra to oružje svojim zakonskim vlasništvom. Kako tvrde – ono pripada onima koji su ostali, a ne onima koji su poraženi i pobjegli.

Zato ne čudi što je odgovor Kabula na Trumpove zahtjeve bio kratak, jasan i prijeteći: pokušate li uzeti oružje – dobit ćete odgovor baš iz tog oružja.

Štete koje je Afganistanu nanijela dvadesetogodišnja vojna agresija SADsa saveznicima

Procjene ukupne štete nanesene Afganistanu tokom dvodecenijskog rata (2001–2021) variraju, ali ozbiljni izvori i analize ukazuju da se ukupna šteta mjeri u stotinama milijardi dolara. Evo pregleda ključnih podataka:

Ekonomske i infrastrukturne štete:

  • Afganistanska vlada i UN agencije procjenjuju da su štete na infrastrukturi, ekonomiji i društvenim sistemima prešle 200 milijardi dolara.
  • Uništeni su putevi, škole, bolnice, elektroenergetski i vodovodni sistemi, a poljoprivreda i privreda su pretrpjele kolaps.

Ljudske štete (neprocjenjivo, ali kvantifikovano u ekonomskoj analizi):

  • Preko 240.000 ljudi je ubijeno, među njima desetine hiljada civila.
  • Milioni su ranjeni ili psihički traumatizirani. Trošak dugoročne rehabilitacije i izgubljene radne sposobnosti procjenjuje se na više desetina milijardi dolara.

Izgubljena produktivnost i ekonomski razvoj:

  • Prema izvještajima Costs of War Project (Brown University), rat je blokirao desetine milijardi dolara potencijalnog ekonomskog rasta. Samo gubitak BDP-a kroz propuštene prilike razvoja procjenjuje se na 100–150 milijardi dolara.

Humanitarni i socijalni troškovi:

  • Oko 5 miliona ljudi je interno raseljeno, dok je još toliko pobjeglo u inostranstvo.
  • Dugoročni trošak zbrinjavanja, pomoći i integracije tih ljudi – kako za Afganistan, tako i za međunarodnu zajednicu – iznosi više desetina milijardi dolara.

Ukupna šteta za Afganistan procjenjuje se na između 300 i 400 milijardi dolara, kada se uključe:

  • direktna infrastrukturna razaranja,
  • dugoročni gubici u ekonomskom razvoju,
  • zdravstveni i humanitarni troškovi,
  • kao i posljedice raseljavanja i uništenih generacija.

Ove brojke dodatno ističu apsurdnost i moralnu upitnost bilo kakvih zahtjeva bivšeg američkog predsjednika za povrat “izgubljene opreme”. Ako bi neko nekome dugovao – to svakako nisu Afganistanci.

Imaju li SAD uopšte pravo da traže nazad oružje koje su ostavile u Afganistanu?

Iz perspektive međunarodnog prava, pravne osnove za zahtjev SAD-a da povrate oružje koje su same ostavile u zemlji iz koje su se povukle – u haosu i bez sporazuma o predaji – gotovo da ne postoje.

Prema ratnom pravu, oružje i vojna oprema ostavljena na teritoriji nakon povlačenja ili vojnog poraza, a koje nije prethodno uništeno ili povučeno, smatra se ratnim plijenom. Ratni plijen je, prema članu 53. Haške konvencije iz 1907. godine, legitimno vlasništvo strane koja je preuzela kontrolu nad teritorijom – u ovom slučaju afganistanske vlasti. Dakle, ne postoji ni vojna ni zakonska osnova po kojoj bi SAD mogle zahtijevati povrat te opreme, osim ukoliko bi obje strane ušle u dobrovoljni sporazum – što se očito ne dešava.

Sa aspekta međunarodnog humanitarnog prava, SAD su bile strana koja je izvršila invaziju bez izričite saglasnosti Vijeća sigurnosti UN-a, što mnogi pravni eksperti kvalifikuju kao nelegalnu okupaciju. Time dodatno gube bilo kakav moralni temelj za naknadne zahtjeve. Oružje koje su koristile u ratu koji je izazvao nebrojene civilne žrtve, razaranje i prisilna raseljavanja, sada se nalazi u rukama domaće vlasti koja je – ma šta ko o njoj mislio – međunarodno priznata kao faktička vlast na terenu.

Ni ljudsko pravo, kao univerzalni skup moralnih i pravnih normi o dostojanstvu naroda, ne daje SAD-u oslonac za ovakav zahtjev. Naprotiv – milioni Afganistanaca ostali su bez domova, posla, zdravstvene zaštite i sigurnosti upravo kao posljedica dvodecenijskog američkog prisustva. Mnogi bi rekli da bi jedino moralno ispravno bilo da SAD ponude odštetu, a ne da postavljaju ultimatume.

U konačnici, zahtjev Donalda Trumpa djeluje više kao populistički eho izborne retorike nego ozbiljan diplomatski stav. Ipak, reakcija iz Afganistana poslužila je kao podsjetnik: u svijetu u kojem su carovali tenkovi i dronovi, danas odzvanja poruka naroda koji više ne pristaje biti ponižen.