Uprkos emotivnim gestama i promociji mladih, nakon osam godina vlasti Edina Delića, Lukavac ostaje među najzagađenijim gradovima sa najviše oboljelih – mađu njima i djece

Na režimskom mediju Radio-televizija Lukavac nedavno je objavljena vijest pod naslovom “Gradonačelnik Edin Delić upriličio prijem za mlade muzičare iz Lukavca”, popraćena video prilogom i simboličnom fotografijom. Na prvi pogled – lijepa, topla priča. Gesta vrijedna poštovanja.

Mladi su budućnost, mladi su nada… ako ostanu u Lukavcu i prežive zagađeni zrak i “pitku vodu” iz česama.

Međutim, nakon osam godina mandata Edina Delića i četiri godine potpune vlasti, teško je ne osjetiti gorčinu. Teško je prešutjeti činjenicu da se u Lukavcu, kad je riječ o ekologiji i zdravom životu – ništa suštinski nije promijenilo. Ili, još preciznije: nije se promijenilo ono što je bilo glavni razlog masovne podrške Deliću 2016. godine.

Nakon vatrenih pripremnih i predizbornih govora 2015. i 2016. godine, vucaranja nekakvih ekoloških cirkusa po Lukavcu i mahnitog izvikivanja parole “DA LUKAVAC PRODIŠE”, dvosmisleno koristeći je kao metaforu za smjenu vlasti SDA koja, eto, “guši narod”, i ukazivanje na zagađenje koje doslovno polahko ubija Lukavčane i njihovu djecu – za osam godina pomakli smo se nikoliko.

Obećanja, slikanja, obećanja, koncerti, obećanja, asfalt, obećanja, rasvjeta, obećanja, šetnica, obećanja, svijetleće drvo, … a ono zbog čega je dobio najviše glasova stoji kako stoji.

Iz godine u godinu Lukavac je pri vrhu najzagađenijih gradova u BiH, a povremeno i u svijetu.

Iz godine u godinu Lukavac je pri vrhu liste gradova po broju oboljelih od teških respiratornih i kancerogenih oboljenja.

Iz godine u godinu nove ekološke bombe u Lukavcu.

Da se podsjetimo kakav nam je Edin Delić doveden i kakvim nam je bio predočen od strane SFP-a i čalampurije oko njih, prije izbora 2016, kada je kao “novi Tito” i “pomenut u Kur’anu”, i na osnovu ekologije i obećanja tipa “neće više biti stranačkog zapošljavanja” i “MI NEĆEMO BITI KAO ONI”, izabran za načelnika opštine Lukavac:

A danas?

Koliko je obećanja ispunjeno, koliko neispunjeno – a koliko prekršeno?

  • Koliko je danas “cijevi i dimnjaka” – odnosno, kakvi filteri su na njima i šta izlazi iz njih?
  • Koliko je “novih spalionica” u Lukavcu?
  • Ko je DANAS odgovoran za ovo što nam se I DANAS dešava ovdje?
  • Koliko se od 2016. godine do danas godišnje popravljala situacija – 5–10% godišnje?
  • Koliko nam danas govore i koliko nam pomažu VAŠE nove mjerne stanice koje mjere “gasove i koncentraciju prašine u gradu”?
  • Šta je sve od tada “uvaljeno u pleća ovim građanima i ovom gradu”?

Tada su ga pitali “hoće li se baš šta promijeniti i ima li ovo smisla”, a mi ga osam godina nakon toga otvoreno pitamo:

Zašto se ništa NIJE PROMIJENILO I IMA LI TO SMISLA?

To djeca ne znaju, i od njih se i ne očekuje, ali njihovi roditelji znaju – i trebalo bi da se sjećaju.

Osjećajući duboku empatiju prema lukavačkoj djeci, ipak se ne može ignorisati činjenica da su i njihovi roditelji svojim glasovima po treći put dali mandat “ekologu”.

Suštinsko pitanje je: da li je više kriv onaj koji ne ispunjava obećanja, ili oni koji to već drugi put tolerišu i koji ga po treći put biraju da njih i njihovu djecu “spašava”?

A možda bi, ipak, pitanje trebalo biti retoričko…

Izvor i naslovna fotografija: Radio-televizija Lukavac