Domino efekat, priča koju toliko uporno forsiraju provivnici većih plata, će sigurno dobiti i treći korak – porast štednje i pad potrošnje.

Povećanje minimalne plaće u Federaciji BiH sa 619 KM na 1.000 KM izazvalo je odmazdu poslodavaca kroz neopravdan val poskupljenja, čiji je jedini cilj ekstra profit i da “nauče Vladu pameti” te valjda pokažu “ko je pravi gazda u kući”.

Dok građani s optimizmom dočekuju veće plaće, mnoge kompanije, poput rrvimo Sarsjevskog “Klasa”, već su povisile cijene osnovnih životnih namirnica, uključujući polubijeli i narodni hljeb, što dodatno opterećuje ionako tanke novčanike.

Porast cijena i planski udar na standard građana

Nakon poskupljenja struje u Republici Srpskoj od 1. januara, zabilježena je lančana reakcija u gotovo svim sektorima, iako u mogima od njih potrošnja struje iznosi vrlo mali procenat u ukupnim troškovima podlovanja.

Skuplje su teretane, frizerske usluge, automehaničari, pa čak i autopraonice – uglavnom luksuz bez kog se može. Istovremeno, građani su suočeni s rastućim troškovima osnovnih životnih namirnica, što dovodi do smanjenja njihove kupovne moći.

Veliki poslodavci stvaraju alibi za poskupljenja

Posebno se krive veliki poslodavci, koji su svojim neutemeljenim najavama poskupljenja stvorili alibi za neopravdano povećanje cijena.

Konkretan primjer je pekarska industrija, poput Klasa, gdje je proizvodnja gotovo u potpunosti automatizovana, pa troškovi radničkih plata i nemaju neki značajan utjecaj na krajnju cijenu proizvoda – ali su među prvima požurili da povećanje minimalca iskoriste da poskupe svoje proizvode.

Uostalom, zapitajte se, koliko radnika Klasa prima minimalac i kolike su plate u toj kompaniji?

Ova nerealna i dogovorena poskupljenja očigledno imaju za cilj dodatno bogaćenje poslodavaca i stvaranje dodatnog pritiska na Vladu FBiH.

Od potencijalne povećane potrošnje, koju su više plaće mogle pokrenuti, i dugoročnih pozitivnih efekata za sve, poslodavci će iskoristiti trenutak za kratkotrajno povećanje vlastitih profita, dok će građane natjerati na štednju i smanjenje potrošnje.

Ne liči li vam to na mentalitet onih koji su nam u ratu prodavali osnovne namirnicenza astronomske cijene?

Pitanje je ko će “nadurati” – građani, koji već osjećaju udar na standard, ili poslodavci, jer će cijene kad-tad morati padati. Alternativa pada cijena moglo bi biti povećanje otpisa neprodate robe, posebno u prehrambenom sektoru.

Ne treba zaborsviti da prehrsmbeni proizvodi, poput hljeba, ipak imaju ograničen rok trajanja, a ni pečenje hljeba nije baš neki bauk – pogotovo sa sve popularnijim električnim pekačima hljeba

Dugoročna rješenja i smjer kojim, po nekima, BiH treba ići

Prema riječima Redže Omerbašića, predsjednika Kluba potrošača Odžak, stagniranje cijena moguće je jedino povećanjem proizvodnje hrane i industrijskih proizvoda.

– “BiH mora smanjiti ovisnost o uvozu i usmjeriti se na razvoj vlastitih kapaciteta kako bi stabilizirala tržište i smanjila pritisak na građane,” kazao je Omerbašić.

Ne podcjenjujući dtručnost g. Redže, ipak se u FBiH najmanje jede hrane koja je domaće proizvednje, jer se najveći dio toga uvozi.

Treća “domina” u “domino efektu”: smanjenje potrošnje i povećanje “čuvanja novca za još crnje dane

Ako poslodavci nastave putem kojim su krenuli i ako se situacija ne stabilizira, domino efekat poskupljenja mogao bi dovesti do trećeg koraka – straha da dutra možda nosi još gore, a kao posljedica toga smanjenja kupovine i porasta štednje “u dlamaticsma”, što bi dodatno usporilo ekonomsku aktivnost.

Vlada i ekonomski stručnjaci sada su pred velikim izazovom: kako od pohlepnih poslodavaca zaštititi građane i održati stabilnost tržišta, ali i poslodavcima se savjetuje više mudrosti da od više novca u opticaju ne profitiraju samo slamarice?