Dok mediji gotovo svakodnevno izvještavaju o presušenim riječnim koritima usljed ekstremnih suša, rijetko se postavlja pitanje zašto se takvi periodi ne iskoriste za čišćenje, produbljivanje i uređenje vodotoka, čime bi se smanjio rizik od budućih poplava i stvorile korisne rezerve građevinskog materijala.

Gotovo da ne prođe dan, a da se u medijima ne pojavi vijest kako je neka rijeka presušila ili dostigla historijski nizak vodostaj. Fotografije ispucalog riječnog dna i uskih vodenih tokova postale su simbol klimatskih promjena i sve češćih sušnih perioda.

Međutim, uz takve vijesti gotovo nikada ne dolazi drugo, jednako važno pitanje – zašto se periodi niskog vodostaja ne iskoriste za plansko uređenje riječnih korita?

Kada je vodostaj minimalan, pristup riječnom koritu je znatno lakši. Upravo tada bilo bi moguće ukloniti višegodišnje nanose mulja, pijeska, šljunka, granja i drugog materijala koji usporava protok vode i smanjuje kapacitet korita.

Manji rizik od poplava

Jedan od najvećih problema tokom obilnih kiša jeste činjenica da mnoga riječna korita više nemaju kapacitet kakav su nekada imala. Godinama se u njima talože nanosi koji smanjuju dubinu i širinu protoka, pa se voda mnogo lakše izlijeva iz korita i ugrožava naselja, poljoprivredno zemljište i infrastrukturu.

Redovno čišćenje i produbljivanje korita moglo bi povećati propusnu moć rijeka i smanjiti vjerovatnoću katastrofalnih poplava.

Naravno, takvi radovi morali bi biti izvedeni isključivo na osnovu stručnih hidroloških i ekoloških analiza, uz poštivanje svih zakonskih procedura i mjera zaštite prirode. Cilj ne bi smio biti nekontrolisana eksploatacija riječnog materijala, već unapređenje zaštite od poplava i očuvanje vodotoka.

Vrijedan materijal koji često ostaje neiskorišten

Materijal koji bi se prilikom uređenja izvadio iz riječnih korita u najvećoj mjeri čine šljunak i pijesak – sirovine koje imaju široku primjenu u građevinarstvu.

Umjesto da ostanu neiskorišteni ili da se njihov potencijal zanemari, mogli bi se planski deponovati i koristiti za sanaciju puteva nakon elementarnih nepogoda, izgradnju lokalne infrastrukture, nasipanje terena, hitne intervencije tokom poplava ili druge javne radove.

Na taj način lokalne zajednice imale bi određene rezerve materijala za vanredne situacije, a istovremeno bi se povećala sigurnost riječnih tokova.

Umjesto reakcije – planiranje

Bosna i Hercegovina često reaguje tek kada nastupe poplave ili druge prirodne nepogode. Tada se izdvajaju značajna sredstva za sanaciju štete koja je, barem djelimično, mogla biti ublažena preventivnim djelovanjem.

Periodi suše, koliko god bili zabrinjavajući, mogli bi predstavljati priliku za planske aktivnosti na održavanju riječnih korita. Takav pristup zahtijevao bi saradnju vodoprivrednih institucija, lokalnih zajednica, stručnjaka iz oblasti hidrologije, geologije i zaštite okoliša.

Vrijeme je za drugačiji pogled

Presušena rijeka nije samo upozorenje na klimatske promjene. Ona može biti i prilika da se uradi ono što je tokom visokih vodostaja gotovo nemoguće – urediti korito, povećati njegov kapacitet i pripremiti zajednicu za buduće izazove.

Možda je vrijeme da, uz vijesti o presušenim rijekama, počnemo postavljati i drugo pitanje: zašto period niskih vodostaja ne koristimo za preventivne radove koji bi sutra mogli spasiti imovinu, infrastrukturu, pa i ljudske živote?