Tehnički, ekonomski i regulatorni razlozi za održivu strukturu računa

Često se u javnim raspravama o računima za struju pojavljuje pitanje: zašto mrežarina, koju plaćamo za prenos i distribuciju, ne može biti skoro jednaka cijeni same električne energije? Odgovor leži u kombinaciji tehničkih karakteristika mreže, troškova proizvodnje, regulatornih pravila i ekonomskih principa. U nastavku objašnjavamo razloge i ilustriramo tipičnu podjelu računa za domaćinstvo.

Troškovi prenosa i distribucije nisu linearni

Prenosna i distributivna mreža predstavlja kapitalno intenzivnu infrastrukturu: dalekovode, trafostanice, transformatore i regulatore. Njihovo održavanje i amortizacija zavise više od ukupnog kapaciteta mreže nego od broja kilovat-sati koje krajnji kupac potroši. Zato mrežarina mora biti umjerena i stabilna, a ne linearno skoro jednaka cijeni potrošene struje.

Proizvodnja struje je skuplja od prenosa

Cijena kWh uključuje troškove:

  • goriva i rada elektrana,
  • tehničkog nadzora i upravljanja proizvodnjom,
  • investicija u nove kapacitete.

Prenos i distribucija imaju niže operativne troškove po kWh. Ako bi mrežarina bila skoro jednaka cijeni same struje, značilo bi da je održavanje mreže skuplje od proizvodnje, što je ekonomski neodrživo.

Gubici u mreži i višak naplate

Gubici u mreži (oko 6–10 % za prenos i više za distribuciju) već su uračunati u obračun kWh. Prevelika mrežarina bi značila da krajnji potrošač preplati stvarne troškove prenosa, što se protivi principima regulatorne pravednosti.

Regulatorni i tržišni razlozi

  • Regulatori (FERK, RERS) određuju da mrežarina bude transparentna i umjerena, kako bi cijena struje ostala održiva.
  • Pretjerana mrežarina može izazvati:
    • ekonomski pritisak na domaćinstva i privredu,
    • političke pritiske i žalbe kupaca,
    • distorziju tržišne konkurencije.

Tehnička nepraktičnost

Mrežarina se obračunava po potrošnji (kWh) i/ili priključenoj snazi (kW). Ako bi bila jednaka cijeni kWh, male potrošače bi se nepravedno opteretilo, a to bi bilo socijalno neodrživo.

Tipična podjela računa za domaćinstvo

U praksi, mrežarina čini manji dio ukupnog računa, dok glavninu troška čini sama električna energija. Tipična struktura izgleda ovako:

StavkaUdio u ukupnom računuPrimjer za 300 kWh potrošnje (KM)
Potrošnja električne energije65 %30 KM
Distributivna mrežarina15 %7 KM
Prenosna mrežarina10 %5 KM
Naknade i takse (obnovljivi izvori, regulatorne naknade)10 %5 KM
Ukupno100 %47 KM

Iz tabele se jasno vidi da mrežarina (distribucija + prenos) ne može doseći nivo cijene same potrošene energije bez narušavanja ekonomske logike i regulatornih pravila.


Zaključak

Mrežarina nije i ne može biti jednaka cijeni električne energije jer bi to bilo nerazumno, tehnički neodrživo i socijalno nepravedno. Njena uloga je pokriti troškove prenosa i distribucije, dok glavninu računa i dalje čini sama proizvodnja i potrošnja struje. Takva struktura računa osigurava stabilnost, transparentnost i održivost elektroenergetskog sistema.


Ako želiš, mogu sada napraviti još jednu verziju članka koja uključuje i pasus sa imenima ključnih osoba uključenih u reformu Elektroprivrede BiH i osnivanje Elektroprenosa, da članak bude potpuno kompletan i informativan. Hoćeš da to uradim?