Kako pasivna odluka predstavnika može biti neodgovornost i politička manipulacija

U skupštinskim tijelima Bosne i Hercegovine, od državnog do općinskog /gradskog nivoa, svaki izabrani predstavnik građana ima tri opcije prilikom glasanja: za, protiv i suzdržan.

Na prvi pogled, glas „suzdržan“ izgleda neutralno, gotovo bezopasno, ali u praksi on ima vrlo specifične i često problematične posljedice, kako moralne, tako i političke.

Suzdržan glas – formalna neutralnost koja nije neutralna u praksi

Suzdržavanje formalno znači da predstavnik ne podržava predloženu odluku, ali je ni aktivno ne blokira. Ipak, efekat tog glasa zavisi od većine i načina računanja glasova. Često, mnogo suzdržanih glasova može omogućiti prolazak odluke ili, obratno, spriječiti njen prolazak. Dakle, glas „suzdržan“ nije neutralan, već oblik pasivne odluke sa stvarnim i često značajnim efektima.

Moralno gledano, glas „suzdržan“ ima opravdanje jedino u specifičnim situacijama:

  • Kada zastupnik nije dovoljno informisan i ne može donijeti odgovornu odluku.
  • Kada postoji sukob interesa koji bi mogao narušiti moralnu ili profesionalnu obavezu.
  • Kada je odluka etički kompleksna, a nijedna od opcija „za“ ili „protiv“ nije u skladu sa principima zastupnika.
  • Kada se koristi kao taktika kompromisa u situacijama gdje glas ne bi promijenio ishod, ali je potrebna jasna poruka o stavu.

Suzdržavanje i blokiranje političkih protivnika

Suzdržan glas se može zloupotrijebiti. Zastupnici ga često koriste kao alat za političko blokiranje ili pasivno političkih blokiranje protivnika, formalno izbjegavajući odgovornost.

Građani očekuju da njihovi predstavnici djeluju odgovorno i konkretno zastupaju njihove interese; zloupotreba suzdržavanja je direktno nepoštivanje te obaveze.

Suzdržavanje može poslužiti i kao izvlačenje iz situacije, gdje zastupnik formalno nije ni za ni protiv, ali u stvarnosti blokia političke protivnike ili ometa građanski interes.

Primjer: u tijelu od 100 članova, odluka koja zahtijeva 51 glas „za“ može proći ili pasti upravo zbog suzdržanih glasova. Ako zastupnik bira suzdržano samo da se “ne umiješa” ili da izbjegne krivicu, on efektivno umanjuje vrijednost svog mandata i šteti građanima koji su ga izabrali.

Suzdržavanje kao pasivna neodgovornost i „minus“ za predstavnike građana

Ako se zastupnik suzdržava zato što se nije potrudio da se informiše ili ne želi preuzeti odgovornost, glas „suzdržan“ postaje minus za njega. Tako građani gube priliku da njihov glas bude zastupljen promišljeno i principijelno. Suzdržavanje iz izbjegavanja odgovornosti ili nedostatka truda znači da zastupnik ne radi svoj posao za koji je izabran i plaćen. Time se bira pasivna neutralnost koja u stvari može štetiti javnom interesu, a često služi i političkim igricama.

Kada suzdržavanje može biti opravdano

Pravi etički i odgovorni razlozi za suzdržavanje uključuju:

  1. Nedostatak informacija – zastupnik ne može donijeti odluku bez rizika da pogriješi.
  2. Sukob interesa – glas bi mogao biti protivan principima ili zakonitosti.
  3. Etička dilema – nijedna opcija „za“ ili „protiv“ nije u skladu sa vrijednostima zastupnika.
  4. Taktika kompromisa – kada glas ne bi promijenio ishod, ali se želi poslati poruka o stavu.

U svim ovim slučajevima, ključno je javno obrazložiti razloge za suzdržavanje, kako bi građani razumjeli odluku.

Zaključak

Glas „suzdržan“ nije bezazlen niti neutralan.

Ako se bira iz izbjegavanja odgovornosti ili nedostatka truda, to je neodgovornost prema građanima i može postati alat političke manipulacije.

Moralno i politički odgovoran zastupnik treba glasati „za“ ili „protiv“ kada je moguće donijeti informisanu odluku.

Suzdržavanje treba koristiti samo u rijetkim, opravdanim slučajevima uz jasno obrazloženje građanima. U suprotnom, pasivna neutralnost nije neutralnost – to je negativna odluka koja šteti onima koji su izabrali zastupnika i dovodi do gubitka povjerenja javnosti.

LuPortal