Od druženja sa kandidatom za člana Predsjedništva BiH Zdenkom Lučićem, do najave imenovanja „savjetnika kojeg ćemo mi predložiti“ – ko su zapravo „mi“ i ko će odlučivati ko može biti Delićev pomoćnik?

Lukavac posljednjih dan-dva trese nova politička „afera“ vezana za kontakte gradonačelnika Edina Delića sa političarima iz Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Sve je počelo Delićevom objavom u kojoj hvali kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Zdenka Lučića iz HDZ 1990.

– „Danas smo se družili sa generalom Zdenkom Lučićem, kandidatom za člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata. Evidentno je da dijelimo poglede na državu Bosnu i Hercegovinu kao domovinu ljudi jednakih prava i zemlju prosperiteta“, napisao je tom prilikom Edin Delić.

Istini za volju, Delić nije, barem ne otvoreno, podržao kandidaturu Lučića za člana Predsjedništva BiH. Međutim, ovakva objava u samoj špici predizborne kampanje može se svakako tumačiti, a Edin Delić nije „jučerašnji“ i ko prati njegove objave zna dobro da one često ne sadrže i ne prenose samo ono što je doslovno napisano.

Nakon što su pojedini mediji objavili da je Delić podržao Lučića, iako se prethodno „obećao Bećiroviću“, Delić je to javno demantovao i potvrdio podršku Denisu Bećiroviću.

Taman kada se učinilo da je najgore prošlo, pojavila se snimka predsjednika HDZ 1990 Ilije Cvitanovića koju je na svom FYb nslogu objavio nakon posjete Gradu Lukavac

Cvitanović je prvo iznio laž da Hrvati „nemaju svog predstavnika u Gradskom vijeću“ Lukavac, iako je jedan od dopredsjedavajućih Gradskog vijeća Hrvat Božo Tomić, doduše iz SDP-a BiH, a ne iz stranaka hrvatskog predznaka.

Međutim, mnogo je zanimljiviji sljedeći dio Cvitanovićeve izjave:

– „Načelno smo dogovorili (sa gradonačelnikom Delićem) da će imenovati savjetnika kojeg ćemo mi predložiti.“

I tu je nemoguće ne postaviti nekoliko vrlo konkretnih pitanja:

– Ko su to „mi“? i odakle će se postavljati savjetnik, odnosno pomoćnik gradonačelnika Delića?

Je li „mi“ HDZ 1990? Prema rezultatima lokalnih izbora 2024. godine, HDZ BiH je dobio 217 glasova a HDZ 1990. ni jedan glas.

Na osnovu čega onda HDZ 1990 i g. Cvitanović uopšte imaju legitimitet i osnov da oni postavljaju bilo koga i bilo gdje u Lukavcu? Da bi se u Lukavcu išta pitalu prvomim glasači trebaju pokloniti povjerenje i dati im legitimitet.

No, zato je tu Edin Delić da sve to, onsko “demokratski” preskoči.

Hoće li to Edin Delić, zbog eventualne političke trgovine, pomoćnika imenovati na prijedlog ljudi iz Gruda, Čapljine ili nekog drugog mjesta izvan Lukavca?

I konačno – hoće li u Lukavcu pomoćnika gradonačelnika predlagati politička struktura koja se poziva na hrvatsko političko predstavništvo izvan ovog grada?

Pitanja nisu beznačajna, posebno imajući u vidu historijski kontekst Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i činjenicu da su čelnici tadašnje političke i vojne strukture u predmetu pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu pravosnažno osuđeni u vezi sa udruženim zločinačkim poduhvatom.

Zato se danas u Lukavcu s pravom može pitati: hoće li nam se kroz političke dilove i međustranačke dogovore pokušati uvesti teme i podjele koje građani ovog grada decenijama nisu imali kao problem?

Hoće li se u Lukavac „izvoziti“ politički koncept Herceg-Bosne i nacionalne ugroženosti, dok građani ovog grada svih nacionalnosti godinama žive jedni pored drugih bez potrebe za takvim podjelama?

I šta još možemo očekivati od Edina Delića i njegovih političkih „dilova“ kako bi ostvario neke, samo njemu poznate, političke ciljeve?

Posebno je zanimljiva šutnja SDA Lukavac, Delićevog koalicionog partnera od početka njegovog mandata.

Možda je ta šutnja i razumljiva. HDZ je već decenijama tradicionalni partner SDA na različitim nivoima vlasti.

Ali upravo zato vrijedi pitati: gdje su granice političke trgovine?

Nevtreba ignorisati da tamo gdje se „pogura“ priča o nacionalnoj ugroženosti bilo kojeg naroda, najviše prostora obično dobijaju upravo nacionalne stranke poput HDZ-a, SDS-a i SNSD-a.

Lukavac je do sada bio grad u kojem građani, bez obzira na nacionalnu pripadnost nisu imali potrebu da raspravljaju o nacionslnoj ugroženosti.

Ko želi da to promijeni?

Zato se danas nameće mnogo ozbiljnije pitanje:

Unosi li Edin Delić Lukavac u političke mape Herceg-Bosne – i nazire li se kraj rahatluku i dobrosusjedskim odnosima zbog političkog opstanka sebičnih i bezličnih pojedinaca?