Nažalost, samozvani politički “zaštitnici Bošnjaka” tokom tri decenije od rata nisu smatrali za potrebno pokrenuti bilo kakvu akciju po ovom pitanju – pa i sada je to uradilo Udruženje žrtava i svjedoka genocida.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić, koji je organizovao nezakonito obilježavanje 9. januara 2025. godine, bio je ključni akter u progonu Bošnjaka i Hrvata s prostora Bosanske Krajine. Ovu tvrdnju danas je iznijelo Udruženje žrtava i svjedoka genocida, naglašavajući da se Stevandić spominje u presudama Haškog tribunala, gdje je bio označen kao komandir zloglasne jedinice SOS (Srpske odbrambene snage), koja je odgovorna za masovne zločine u Autonomnoj regiji Krajina (ARK).

Iz Udruženja pozivaju Tužilaštvo da pokrene postupak protiv Stevandića, ističući da njegov politički rad i dalje podržava rušenje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, što je radio i devedesetih godina prošlog vijeka.

Prema saopćenju, dostupni su djelovi presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), u kojima se spominje Stevandić i njegova povezanost sa zločinima počinjenim od strane SOS-a. U presudi Brđaninu, navodi se:

“S obzirom na to da se priroda zahtjeva SOS-a podudara s uputstvima koja je SDS u Banjoj Luci dobio od SDS-a na Palama, da ni vojska niti policija nisu pokušale ukloniti barikade ni uhapsiti pripadnike SOS-a, da je čovjek na čelu SOS-a (Nenad Stevandić) bio i član SDS-a koji je bio u neposrednoj vezi s Radovanom Karadžićem, te da su zahtjevi SOS-a doista bili spremno provedeni, Pretresno vijeće se van razumne sumnje uvjerilo da je organizovanjem i akcijama SOS-a upravljao SDS kao jednim od sredstava provođenja Strateškog plana.”

Među dokazima koji se navode u presudi su presretnuti telefonski razgovori između Radovana Karadžića i Nenada Stevandića, koji su vođeni od 31. avgusta 1991. do 11. januara 1992. godine, kao i svjedočenje Milorada Dodika.

Dalje, u presudi Momčilu Krajišniku opisuje se djelovanje paravojne grupe SOS pod komandom Nenada Stevandića, koja je operisala u Banjoj Luci tokom proljeća i ljeta 1992. godine. Grupa je bila povezana sa kriminalcima i funkcionerima SJB-a i CSB-a, a nosila je zelene maskirne uniforme s crvenim trakama s oznakom “SOS”. Iako je Skupština ARK-a zvanično stavila SOS pod kontrolu CSB-a Banja Luka u aprilu 1992. godine, grupa je nastavila djelovati nezavisno.

Pretresno vijeće, u ovoj presudi, zaključuje:

“Rasprostranjena kampanja nasilja, hapšenja, zlostavljanja i otpuštanja s posla, obrađena gore u tekstu, predstavljala je napad širokih razmjera na civilne stanovnike koji su identifikovani kao Muslimani i Hrvati Banje Luke. S obzirom na broj ljudi koji je bio pogođen tom kampanjom nasilja i na ulogu koju su zajednički odigrale civilne i vojne vlasti, Pretresno vijeće konstatuje da je taj napad na civilno stanovništvo bio i rasprostranjen i sistematski.”

Pretresno vijeće takođe naglašava da su djela i propusti SOS-a, Specijalnog odreda milicije CSB-a Banja Luka, grupe koja se vozila u crvenom kombiju, te srpske milicije i vojne policije, bili dio tog napada na civilno stanovništvo.

“S obzirom na to da se radilo o napadu velikih razmjera, koji je višestruko ugrozio život Muslimana i Hrvata u Banjoj Luci, Pretresno vijeće zaključuje da su počinioci znali da je u Banjoj Luci u toku napad i da su njihova djela dio tog napada.”

Udruženje žrtava i svjedoka genocida poziva na odgovornost i traži da Stevandić odgovara za svoju ulogu u zločinima iz prošlosti, kao i za njegovu trenutnu političku aktivnost, koja je prema njihovim tvrdnjama usmjerena na dalje podrivanje ustavnog poretka BiH.