Ruski prihodi od nafte u oktobru dostigli su 21 milijardu dolara, oko 65 posto više nego godinu ranije. Iako Moskva nije značajno povećala količinu izvoza, poremećaji na Bliskom istoku podigli su cijene ruske nafte. Istovremeno, pokušaj povratka ruskog dizela na američko tržište i nova deklaracija SAD-a, Rusije i Kine otvaraju pitanja o stvarnim energetskim interesima velikih sila.
Rusija ostvaruje značajnu finansijsku korist od poremećaja na svjetskom energetskom tržištu izazvanih ratom u Iranu, iako u tom sukobu ne učestvuje direktno.
Prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA), ruski prihodi od izvoza nafte u oktobru dostigli su približno 21 milijardu dolara, što je oko 65 posto više nego u istom mjesecu prošle godine.
Zanimljivo je da rast prihoda nije posljedica povećanja količine izvoza. Rusija je izvozila približno 5,33 miliona barela dnevno, gotovo isto kao ranije. Ključni razlog bio je rast cijena.
Ruske naftne mješavine Urals i ESPO tokom oktobra premašile su 100 dolara po barelu. Na to su uticali napadi na tankere u blizini Hormuškog moreuza i napadi jemenskih Huta na saudijska energetska postrojenja.
Kroz Hormuški moreuz u normalnim okolnostima prolazi približno petina svjetske trgovine naftom. Ruska nafta, međutim, uglavnom se transportuje iz baltičkih i crnomorskih luka te s ruskog pacifičkog područja prema Kini i Indiji. Zbog toga poremećaji u snabdijevanju s Bliskog istoka povećavaju vrijednost ruskih isporuka.
Ukrajinski napadi na rafinerije mijenjaju ruski izvoz
Dodatni faktor predstavljaju ukrajinski napadi na rusku energetsku infrastrukturu. Prema podacima S&P Globala, do jula je iz funkcije izbačeno više od trećine ruskih rafinerijskih kapaciteta.
Kada rafinerije prestanu raditi, dio sirove nafte koji bi bio prerađen u dizel i druge derivate ostaje dostupan za izvoz. U sedmici zaključno s 15. novembrom, 39 tankera ukrcalo je 30,27 miliona barela ruske sirove nafte, što je najbrži tempo od juna.
Ipak, veće količine nisu automatski značile i veće prihode. Vrijednost ruskog pomorskog izvoza sirove nafte pala je na najniži nivo u posljednjih sedam sedmica. Razlog je što prerađeni proizvodi, posebno dizel, mogu donijeti znatno veće prihode.
Ruski dizel na putu prema američkom tržištu
Sjedinjene Američke Države suočile su se s velikim rastom cijena dizela, koje su u septembru dostigle rekordnih 6,52 dolara po galonu.
Američko Ministarstvo finansija 9. oktobra izdalo je izuzeće kojim je omogućena određena isporuka ruskog dizela. Donald Trump najavio je da bi Rusija trebala isporučiti približno 4,8 miliona tona u nekoliko faza.
U oktobru su ruske isporuke dizela više nego udvostručene. S&P Global je objavio da su SAD u sedmici zaključno s 5. novembrom bile vodeća evidentirana destinacija ruskog dizela, s 141.000 metričkih tona.
Međutim, evidentirana destinacija tankera ne znači da je roba zaista stigla na odredište.
Do 9. novembra pet tankera kretalo se prema američkoj obali, ali nijedan nije istovario teret. Tanker Aguiar Fernandez, koji je trebao stići u New York 7. novembra, kasnije je zabilježen kako čeka na moru bez odobrenog mjesta za istovar. Drugi tankeri promijenili su kurs prema Brazilu i Mediteranu.
Financial Times je 12. novembra objavio da nijedna pošiljka obuhvaćena dogovorom nije stigla u SAD.
Glavnu prepreku predstavljaju pravni rizici. Američki zakon iz 2022. zabranjuje uvoz ruske nafte, a trgovci strahuju od mogućih posljedica novih sankcija i nejasnoća oko primjene izuzeća.
Prema procjeni Atlantic Councila, dodatna prodaja ruskog dizela mogla bi ove godine povećati ruske prihode za oko 4,7 milijardi dolara. Pošiljke koje nisu završile u SAD-u ipak su pronašle druga tržišta.
Deklaracija velikih sila: Nafta i dizel važniji od Ukrajine i Irana?
Posebnu pažnju izaziva deklaracija koju su, prema dostavljenom izvještaju, 19. novembra u kineskom Shenzhenu usaglasili lideri SAD-a, Rusije i Kine.
Dokument govori o reformi Ujedinjenih nacija, ulozi Međunarodnog krivičnog suda i nuklearnim rizicima. Međutim, njegova druga tačka predviđa povećanje proizvodnje i snabdijevanja prerađenim naftnim proizvodima u korist svih država.
Upravo je taj dio posebno značajan za Rusiju, koja zbog napada na rafinerije ima problema s preradom nafte, dok bi joj veći izvoz dizela i drugih derivata donio dodatne prihode.
Sjedinjenim Američkim Državama potrebne su stabilne isporuke dizela radi ublažavanja pritiska na domaće cijene goriva, dok Kina želi osigurati pouzdano snabdijevanje energentima.
Tako se u jednoj tački deklaracije susreću interesi sve tri države. Ipak, dokument ne objašnjava kako bi se osigurala stabilnost proizvodnje i isporuka niti se bavi napadima na rafinerije.
Posebno je indikativno da se u deklaraciji ne spominju Ukrajina, Iran ni Sjeverna Koreja, dok je energetska saradnja dobila značajno mjesto.
Geopolitičke krize kao izvor prihoda
Oktobarskih 21 milijardu dolara pokazuje koliko geopolitičke krize mogu promijeniti finansijsku računicu velikih energetskih izvoznika.
Rusija nije morala značajno povećati izvoz da bi ostvarila veće prihode. Dovoljno je bilo da poremećaji na drugim pravcima podignu cijene nafte.
Istovremeno, ukrajinski napadi na rafinerije mijenjaju strukturu ruskog izvoza, a pokušaj plasmana dizela u SAD pokazuje koliko su energetski interesi često u sukobu s političkim odlukama i sankcijama.
Dok Washington pokušava ograničiti ruske prihode, istovremeno traži načine da osigura stabilno snabdijevanje gorivom. Moskva, s druge strane, koristi svaki raspoloživi prostor za očuvanje i povećanje prihoda.
U toj računici ratovi, sankcije i političke deklaracije ne moraju nužno značiti gubitak za sve učesnike. Ponekad upravo krize stvaraju najveće poslovne prilike.
