“Znao sam da Glavni štab nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe Drinskog korpusa i da sam znao da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika”
Radislav Krstić, bivši komandant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) i najbliži saradnik ratnog zločinca Ratka Mlaića osuđen zbog pomaganja genocida u Srebrenici, u pismu upućenom Međunarodnom mehanizmu za krivične sudove (MMKS) zatražio je prijevremeno puštanje na slobodu. Iako je ranije odbijan, sada je po prvi put u potpunosti priznao odgovornost za učestvovanje u genocidu u Srebrenici 1995. godine.
Krstić je istakao da bi podržao Rezoluciju Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici, koju su zemlje članice usvojile u njegovom odsustvu.
– “Glasao bi za rezoluciju o Srebrenici da imam pravo glasa. Za ovu rezoluciju glasala je većina zemalja na svijetu, za ovu rezoluciju glasam i ja iako nemam pravo glasa. Nemam pravo glasa jer se u ovoj rezoluciji pominje i moje ime. Moje ime se pominje jer sam pomagao i podržao genocid. Moje ime se pominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo.” – napisao je Krstić, dodajući da je svjestan kako njegove riječi ne mogu ublažiti bol žrtava i njihovih porodica.
Priznao je i presude Haškog tribunala iz 2001. i 2004. godine, koje ga terete da je pomagao i podržavao genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici, svjestan da su članovi Glavnog štaba VRS-a imali namjeru da izvrše genocid, te da je upotreba Drinskog korpusa, kojim je komandovao, bila ključna u pogubljenju zarobljenih Bošnjaka.
– “Ovdje ističem da prihvatam presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine gdje se utvrđuje da su snage vojske kojoj sam pripadao počinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu1995. godine, da sam ja pomagao i podržao genocid tako što sam znao da neki članovi Glavnog štaba imaju namjeru da počine genocid, da sam znao da Glavni štab nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe Drinskog korpusa i da sam znao da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika” – piše dalje.
“Svjestan sam težine svojih djela”
Krstić je opisao kako svakodnevno misli na žrtve genocida i prihvata ličnu odgovornost za zločine, ali ne traži oproštaj.
“Ne tražim oproštaj, ne tražim opravdanje, ne tražim razumijevanje, jer znam da ne mogu i ne trebam da ga dobijem,” istakao je u pismu.
Naglasio je i da bi volio posjetiti Potočare, mjesto genocida, kako bi se poklonio žrtvama i uputio molbu za oproštaj, ukoliko bi to porodice žrtava dopustile.
– “Na kraju, ako doživim, ako jednog dana budem pošten, ako se sa tim saglasi Predsjednica Mehanizma, ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim žrtvama i zamolim za oproštaj” – napisao je pokajnički Radislav Krstić.
Zahtjev za puštanje na slobodu zbog narušenog zdravlja
Krstić je zatražio prijevremeno oslobađanje zbog zdravstvenih razloga i godina provedenih u zatvoru, izražavajući nadu da će mu to biti omogućeno, iako je svjestan da postoji mogućnost negativnog odgovora. Njegov raniji zahtjev za oslobađanje odbijen je 2019. godine, a 2022. godine, kada je preuzeo ličnu odgovornost za ratne zločine, ali nije priznao genocid, također nije odobren.
Nakon 26 godina u zatvoru, Krstić sada prepoznaje punu težinu svoje krivice, navodeći da ne traži razumijevanje, ali smatra da je priznavanje vlastite odgovornosti i pokajanje najmanje što može učiniti.
