Kir Veliki, osnivač Ahemenidskog carstva, ostao je upamćen po dokumentu koji mnogi smatraju jednim od najstarijih proglasa o ljudskim pravima. Njegovo naslijeđe i danas je važan dio istorijskog identiteta Irana.

Kada se govori o ljudskim pravima, mnogi će prvo pomisliti na zapadnu civilizaciju, francusku Deklaraciju o pravima čovjeka ili američki Bill of Rights. Međutim, jedan od najstarijih poznatih dokumenata koji govori o pravima ljudi nastao je mnogo ranije – u drevnoj Perziji.

Njegov autor bio je Kir II Veliki (Cyrus the Great ili Kuroš), osnivač Ahemenidskog carstva, koji je u 6. vijeku prije nove ere ujedinio perzijska plemena i stvorio tada najveće carstvo na svijetu.

Nakon osvajanja Babilona 539. godine prije nove ere, Kir je izdao proglas koji je danas poznat kao Kirov cilindar (Cyrus Cylinder). Ovaj glineni cilindar, ispisan akadskim klinastim pismom, čuva se u Britanskom muzeju i često se naziva prvim dokumentom o ljudskim pravima, iako pojedini istoričari upozoravaju da je riječ prije svega o kraljevskom proglasu karakterističnom za to doba.

Sloboda vjere i povratak prognanih naroda

Ono po čemu je Kir bio drugačiji od mnogih tadašnjih osvajača jeste njegov odnos prema narodima koje je osvojio.

Umjesto prisilnog nametanja perzijske religije i običaja, dozvoljavao je narodima da zadrže vlastitu vjeru, jezik i kulturu. Obnavljani su hramovi različitih religija, a prognanim narodima dopušten je povratak u njihove domovine.

Najpoznatiji primjer odnosi se na Jevreje, kojima je nakon babilonskog ropstva omogućio povratak u Jerusalem i obnovu Hrama. Zbog toga se Kir Veliki spominje i u Starom zavjetu kao vladar koji je imao posebnu ulogu u istoriji jevrejskog naroda.

Da li je ukinuo ropstvo?

Često se može čuti tvrdnja da je Kir Veliki ukinuo ropstvo. Istorijski gledano, to nije sasvim precizno.

Većina savremenih istoričara smatra da nije u potpunosti ukinuo ropstvo u cijelom carstvu, ali jeste vodio znatno humaniju politiku prema osvojenim narodima, zabranjivao masovna porobljavanja nakon osvajanja i omogućavao povratak zarobljenih zajednica njihovim domovima.

Zbog toga ga mnogi smatraju jednim od najprogresivnijih vladara antičkog svijeta.

Od Perzije do današnjeg Irana

Drevna Perzija predstavlja istorijski temelj današnjeg Irana.

Naziv Perzija bio je međunarodno korišten vijekovima, dok je tek 1935. godine tadašnji šah Reza Pahlavi zatražio od stranih država da službeno koriste naziv Iran, što na staroperzijskom znači “zemlja Arijevaca”.

Savremeni Iran baštini bogato naslijeđe drevnog Perzijskog carstva, iako se današnji politički sistem Islamske Republike Iran u mnogim aspektima razlikuje od vrijednosti koje se često povezuju s vladavinom Kira Velikog.

Ipak, bez obzira na političke promjene kroz istoriju, Kir Veliki i danas zauzima posebno mjesto u nacionalnoj svijesti Iranaca. Mnogi ga smatraju simbolom mudrog vladara, državnika i osnivača jedne od najuticajnijih civilizacija antičkog svijeta.

Njegovo naslijeđe podsjeća da su ideje o vjerskoj toleranciji, poštovanju različitih kultura i odgovornosti države prema svojim podanicima postojale mnogo prije nego što su postale sastavni dio modernih ustava i deklaracija o ljudskim pravima.