Povratak starim kadrovima i ignorisanje reformi prijeti daljom izolacijom SDA na političkoj sceni i dodatnim udaljavanjem BiH od evropskog puta.

Najava mogućeg povratka Bakira Izetbegovića na čelo političke scene u Bosni i Hercegovini mogla bi predstavljati najveći strateški promašaj Stranke demokratske akcije (SDA) u novijoj historiji. Umjesto da se okrene reformama, otvaranju prema mladim, kompetentnim i nekorumpiranim kadrovima, SDA uporno bira da ide unazad – vraćajući u fokus političara čije je liderstvo obilježeno aferama, političkim trgovinama i jasnim padom povjerenja građana.

U vremenu kada bi se očekivao zaokret ka transparentnijem i modernijem političkom djelovanju, SDA pokazuje da nije naučila ništa iz prošlih izbornih poraza. Umjesto „restarta“, bira reciklažu. Povratak Izetbegovića podsjeća javnost na najmračniji period stranačkog djelovanja – kada je korupcija bila sistemski prihvaćena, kada su se koalicije sklapale s ideološkim protivnicima samo da bi se zadržala vlast, čak i po cijenu potpunog urušavanja principa i interesa države Bosne i Hercegovine.

Nema sumnje da Bakir Izetbegović izaziva snažne negativne reakcije u široj javnosti. Njegova politička figura nije simbol napretka, već statusa quo – utjelovljenje politike zatvorenih krugova, podobnih kadrova i nerealnih obećanja. U društvu koje vapi za promjenama, njegovo ime sve više postaje simbol onoga od čega građani žele pobjeći.

Još alarmantniji je odnos međunarodne zajednice prema SDA, koji je, naročito u posljednjih nekoliko godina, vidno zahladnio. Umjesto da bude partner u evropskim integracijama, SDA se sve češće percipira kao kočničar reformi. Njeno konstantno manevrisanje između populizma i konzervativizma, uz odbijanje suštinskih promjena, udaljava Bosnu i Hercegovinu od evropskog puta. Potencijalni povratak Izetbegovića samo bi dodatno narušio kredibilitet zemlje u očima međunarodnih partnera, posebno Evropske unije, gdje se sve više zaziva politička obnova u BiH bez onih koji su decenijama bili simbol stagnacije.

SDA se, dakle, nalazi na raskrsnici: ili će shvatiti da je došlo vrijeme za novo poglavlje, ili će nastaviti tonuti pod teretom prošlosti. Povratkom Bakira Izetbegovića ne samo da rizikuje gubitak budućih izbora, već i gubitak posljednjih ostataka političkog kredibiliteta kod domaće i međunarodne javnosti.