Famozna “četvrto-peta” tačka dobila je određene kontradiktornosti i otkrovenja za koja dan prije niko ne bi vjerovao da su tu.

Sve što ćete pročitati u ovom našem članku, na 15. redovnoj sjednici Gradskog vijeća Lukavac izrečeno je direktno u kamere Radio-televizije Lukavac ili su zaključci zasnovani na tada izrečenom.

Dajemo vam fer izbor:

  • da prvo pogledate YouTube video na kraju članka, a onda da se vratite čitanju,
  • da nakon čitanja članka pogledate video i procijenite koliko su naši zaključci validni.

Vijećnici samovoljno objedinili raspravu za 4. i 5. tačku

Četvrta tačka dnevnog reda 15. redovne sjednice – „Razmatranje prijedloga i donošenje odluke o izmjenama odluke o načinu organizovanja poslova u vršenju komunalnih djelatnosti“ – u suštini je kroz diskusije i replike objedinjena sa narednom, petom tačkom: „Razmatranje prijedloga i donošenje Odluke o davanju saglasnosti na pripajanje Javnog preduzeća ‘Putevi i komunikacije’ d.o.o. Lukavac Javnom preduzeću ‘RAD’ d.o.o. Lukavac“.

U četvrtoj tački trebalo se diskutovati i odlučivati o jednostavnom prenošenju radova iscrtavanja linija po kolovozu sa propalog Javnog preduzeća Putevi i komunikacije (PiK) na JP Rad, a u skladu sa planiranom odlukom o spajanju PiK-a sa Radom.

Međutim, nestrpljenje dijela vijećnika da „zakuha“ nije moglo čekati prelazak na sljedeću tačku, pa je sve krenulo već u ovoj tački.

Ne može se reći da predsjedavajući, kao ni njegovi zamjenici, nisu apelovali na vijećnike da budu strpljivi, ali izgleda da će prvi ljudi Vijeća morati promijeniti pristup vođenju sjednice i biti mnogo strožiji prema odstupanjima od tačke dnevnog reda koja je u toku – pa i sankcionisati takvo ponašanje oduzimanjem riječi. Zaista je krajnje vrijeme da se u Vijeće uvede red.

Tok diskusije

Jedan od, kroz diskusije navedenih praktičnih razloga upajanja JP PiK u JP Rad, a ne jednostavnog ukidanja/gašenja PiK-a, jeste da bi se oprema vrijedna oko 150.000 KM prebacila u komunalno preduzeće kako ne bi bila „utopljena“ u dug koji je PiK napravio tokom svog postojanja i poslovanja.

Trenutna nova opozicija, a pozicije kada je PiK osnivan, uporno je, opet i opet, tvrdila da su razlozi za propast PiK-a u prvom redu to što je vijećnik Mirza Mujagić pozivao građane da ne plaćaju parking, istovremeno isto zako uporno ignorišući činjenicu da je on to činio u periodu kada je otkriveno da PiK nije poslovao u potpunosti u skladu sa zakonom. U tom kontekstu, poziv na neplaćanje nezakonite naplate ne bi trebalo biti uopšte upitan već uloga pokretača inicijative za osnivanje tog javnog preduzeća na takvim temaljima.

Ipak, može se primijetiti da je dio trenutne opozicije na blag način, „izdaleka“, počeo prihvatati da PiK možda i nije trebao postojati, što je, po našem mišljenju, osvježavajući korak u pravom smjeru.

Najinteresantniji govori vezani za ovu “inkluziju”, biki su onimgradonačelnika Edina Delića, koji je pripajanje očito „progutao“ pod uticajem – da ne kažemo pritiskom – dijela nove većine, oličenog u Stranci demokratske akcije Lukavac, iako se tokom rasprave jasno deklarisao da je i dalje stava da je PiK trebao ostati zasebno javno preduzeće.

Takođe, tokom diskusija sasvim jasno je rečeno da je Javno preduzeće Putevi i komunikacije osnovano i naplata parkinga u Lukavcu počela „na zahtjev gradonačelnika, to je bila njegova želja zajedno sa ViK-om“, pa su i sa te strane stvari napokon mnogo jasnije.

Vrlo dobro i interesantno pitanje postavio je vijećnik Jasmin Hodžić (PDA), koje je uputio gradonačelniku i gradskim službama, a ticalo se budžetske stavke – odnosno iznosa planiranog za plaćanje iscrtavanja linija – i da li je taj iznos već uplaćen PiK-u. Naime, moglo bi se desiti da se komunalnom preduzeću ponovo, po drugi put, mora platiti za isti posao koji PiK realno nije u mogućnosti sprovesti.

Vijećnik Hajrudin Hodžić potaknuo je na razmišljanje iznijevši da prebacivanje radnika iz jednog u drugo javno preduzeće „možda i nije po zakonu“, što smo obradili u jednom od naših prethodnih članaka pod naslovom “Može li se bez konkursa prelaziti iz jednog u drugo javno preduzeće? Šta znači pripajanje JP “Putevi i komunikacije” Lukavac JP “Rad” d.o.o. Lukavac?“

Nastupi i izjave prvog čovjeka Grada

Posebno interesantni bili su nastupi gradonačelnika dr. sci. Edina Delića, koji je, po već ustaljenoj praksi, raspravu okrenuo u smjeru koji odgovsra njemu i njegovom načini percipiranja i predstavljana stvari grsđanima. Tako od “crtanja linija” prešao na sasvim drugo polje: razvoj grada i svega u njemu što je vidio isključivo u različitim poskupljenjima, što je naveo kao osnov bilo kakvog napretka.

U tom kontekstu je iza govornice karikirao stavove da neko govori „da je bolje da se ne plaća voda“, „da je bolje da niko ništa ne plaća“, pa čak i indirektno „da se ne plaća struja“ (uz komentar: „u općini u kojoj se ne plaća struja šta će biti sa elektrodistribucijom?“).

Iako se ne sjećamo da je iko ikada predlagao da se ne plaća odvoz smeća, već da se cijena te usluge ne pretvori u preveliko opterećenje za budžete građana i da bude pravedno kalkulisana prema broju članova domaćinstva, gradonačelnik je iznio upravo takvu tezu. Uz to je, kako bi rekao bivši vijećnik Teufik Arapčić, koji je po mnogima najbolje “pročitao” načelnika Delića, „provukao“ da bi niže cijene dovele do toga da se smeće „baca u jaruge“.

Prema toj logici, ispada da onaj ko se zalaže za niže cijene smeća zapravo nagovara građane da „žive na hrpi smeća“.

Akcenat je ponovo stavljen na poskupljenja, poskupljenja i još poskupljenja svega i svačega, upakovano u floskulu da je to „u interesu građana“.

Kao neku vrstu zaključka, gradonačelnik Delić je, između ostalog, rekao:

  • „Ko god bude zagovarao ovdje cijene usluga koje su ispod prosjeka kantona – taj zagovara raspad u Lukavcu.“

Za gradonačelnika je svako zalaganje protiv poskupljenja tek obični populizam koji će dovesti do toga da „živimo na hrpama smeća“, da imamo „rupe po putu“ i „haos u gradu“.

  • „Život u gradu košta. Ako vi želite da imate semafor, svjetlo, ofarban pješački prelaz – to košta nešto novca“, rekao je gradonačelnik, dodajući, “I uostalom, ljudi koji žive na selima moraju iz džepa neke stvari napraviti – dok nama neko dođe očistiti smeće, češće ga pokupi, oni moraju sami uzeti lopatu i očistiti snijeg ispred kuće.“

Ovom izjavom je, praktično, potvrđeno odsustvo često pominjanog „ravnomjernog razvoja i ulaganja“.

Javno je priznato da su sistematski sela u nepovoljnijem položaju u odnosu na grad, iako i ona pune budžet Grada Lukavca, koji se – kako je sada i potvrđeno – dominantno troši na gradsku jezgru.

Iako ne dijelimo mišljenje da „živimo na hrpama smeća“, gradonačelnik je iznio i sljedeću tvrdnju:

  • „Dokle god je smeće 10–11 maraka, mi ćemo živjeti na hrpama smeća.“

S obzirom na to da je cijena trenutno oko 11 KM, ostaje pitanje – smatraju li građani Lukavca da zaista žive „na hrpama smeća“?

Dok gradonačelnik govori o takvim slikama, skrećemo pažnju na deponiju u Huskićima, za koju se postavlja pitanje zakonitosti njenog dugogodišnjeg korištenja bez potrebnih dozvola.

Teško je povjerovati da gradske vlasti nisu upoznate s tim problemom, posebno imajući u vidu ranije izjave samog gradonačelnika o odgovornosti za neprijavljivanje nezakonitih radnji.

U svom fragmentiranom izlaganju, gradonačelnik je ponovo koristio već poznatu argumentaciju – „svugdje drugo se naplaćuje“ i „svugdje je skuplje“ – kao opravdanje za nove namete i poskupljenja.

Istovremeno, gradonačelnik je tadašnju većinu optužio za propast PiK-a, navodeći da „nije imala snage da to preduzeće prohoda“.

Zaključak

Naravno da se komunalne usluge koje se koriste moraju plaćati, ali rješenje se mora tražiti i u ekonomičnijem trošenju sredstava:

  • kroz kontrolisano zapošljavanje,
  • bolju sistematizaciju i optimizaciju radnih mjesta,

a ne isključivo kroz opterećenje novčanika građana.

Suštinski problem leži u rasipanju prihoda kroz više javnih preduzeća, umjesto njihovog objedinjavanja u jedno funkcionalno i efikasno preduzeće.

Novoformirani PiK je preuzeo dio prihoda komunalnom preduzeću, Novoformirani ViK je učinio isto, a onda se kao rješenje nameću poskupljenja usluga građanima.

Na kraju, možda i najznačajnija izjava gradonačelnika Delića bila je ona u kojoj je rekao da „gradonačelnik mora poštovati volju vijeća“, što predstavlja jasan zaokret u odnosu na ranije stavove da „vijeće mora pratiti gradonačelnika“ – a pto potvrđuje ono što smo mi napisali u članku pod naslovom “OPŠTI UTISAK: POLITIČKA MOĆ U LUKAVCU SE PRESELILA NA VIJEĆE – Gradonačelnik više ne diktira političke procese, gradonačelnik Delić“

Analiza: LuPortal