Zadnjih sedmica se digla poprilična bura oko izmještanja spomenika Borcima i Šehidimadomovinskog rata 1992 – 1995 zbog gradnje kružnog toka na raskrsnici kod zgrade gradske administracije (zgrade opštine).

O čemu se tu zaista radi?

Bilo kako bilo, postavljaju se razna pitanja:

– Koliko je zaista bitan kružni tok zbog kojeg se Spomenik izmješta?

– Zašto se prvo baš na tom mjestu gradi kružni tok?
– Da li ima kritičnijih mjesta u Lukavcu na kojima bi trebalo napraviti kružni tok i prije ovog?
– Da li je baš toliki grijeh samo par metara premjestiti Spomenik za dobrobit građana i bezbijednost saobraćaja?
– Kome ide u korist sva ova gungula oko izmještanja spomenika baš u izbornoj godini?

Istini za volju, govoreći o bezbijednosti u saobraćaju, do sada su se sve akcije lokalnih vlasti u vezi tog problema koji Lukavac zaista ima, svodile na “po džepu” (parkinge uz naplatu) i “sijanje upitno potrebnih znakova i usporivača”.

Priča o zavrzlami sa zabranom skretanja lijevo na Petraku kada dolazite od magistrale je tužna priča sama za sebe.

Nikome do sada, recimo, nije ni palo na pamet da se ozbiljno pozabavi nepravilnim parkiranjem ispred mesnice Tokan, ispred UniCredit banke, apoteka Ibn Sina i Tigris, …

Nikome ne pada na pamet da se ozbiljno pozabavi nepropisnim parkiranjem u samoj raskrsnici pred Sparkasse bankom.

Ili na primjer, nikoga nije briga za pakiranje na bivšem Bremen placu “ubadanjem” gdje pola auta ostane na kolovoznoj traci.

Imajući sve ovo na umu, teško je povjerovati da je razlog za izmještanje spomenika podizanje “bezbijednosti saobraćaja” u Lukavcu na višu razinu.

Sa druge strane, Spomeniku je zaista potrebna intervencija u vidi popravaka i boljeg održavanja. Izmjestiti ga par metara i nije neki smrtni grijeh ako će to značiti njegovu restauraciju i da će i on i onaj dio parka koji ga okružuje biti ljepši za oko, i da ćemo biti još ponosniji na njega

Uostalom, greška sa mikrolokacijom spomen obilježja je napravljena davno, još 2011 godine, kada se počeo graditi, jer je sasvim bespotrebno uništeno dvadesetak parking mjesta preko puta Hotela. Prema tenderskoj dokumentaciji, ponuda najuspješnijeg ponuđača (Fajol d.o.o.) za izgradnju Centralnog spomen obilježja iznosila je 578.666,10 KM, a ono što se vrlo brzo nakon završetka izgradnje spoem obilježja, počelo dešavati sa njim i parkom, ni u kom sloučaju ne služi na čast tadašnjoj vlasti.

Da se tada bolje mislilo o svemu, a da ne pominjemo da su tadašnje vlasti papreno platile materijale koji su se pokazali kao materijali trećerazrednog kvaliteta, danas ne bismo ni imali ovu situaciju.

Kao zaključak treba reći samo to da ovih tenzija možda i ne bi bilo da se prije usvajanja novog prostornog plana grada Lukavca, razgovaralo sa Udruženjima boraca i u obzir uzelo njihovo mišljenje.