Šta zapravo čini jedno djelo krivičnim, kada postoji nužna odbrana, šta znači krajnja nužda, a kada neko odgovara iako krivično djelo nije dovršeno? Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona kroz vodič za građane pojašnjava osnovne pojmove krivičnog prava.

Mnogi građani se svakodnevno susreću s izrazima poput „krivično djelo“, „nužna odbrana“, „pokušaj“, „pomaganje“ ili „saučesništvo“. Iako zvuče poznato, njihovo pravno značenje često nije isto onome kako ih razumijemo u svakodnevnom govoru.

Upravo zbog toga je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona pripremilo „Vodič za građane – Krivično djelo“, kojim se na jednostavniji način objašnjavaju osnovni instituti krivičnog prava, kroz odredbe članova 21. do 34. Krivičnog zakona Federacije BiH.

PRVO: Šta je krivično djelo?

Da bi neko ponašanje bilo krivično djelo, nije dovoljno samo da je društveno neprihvatljivo ili štetno. Krivično pravo precizno određuje koja ponašanja predstavljaju krivična djela i pod kojim uslovima osoba može krivično odgovarati.

Prilikom utvrđivanja krivične odgovornosti važno je posmatrati konkretno ponašanje, okolnosti pod kojima se dogodilo, posljedice, ali i odnos osobe prema samom djelu.

Zato ista posljedica ne mora automatski značiti i postojanje krivičnog djela. U pojedinim situacijama zakon predviđa okolnosti koje mogu isključiti protivpravnost djela ili krivičnu odgovornost.

DRUGO: Kada postoji nužna odbrana?

Jedan od najpoznatijih pravnih pojmova jeste nužna odbrana, odnosno situacija u kojoj osoba odbija istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad.

Jednostavno rečeno, zakon prepoznaje pravo osobe da se zaštiti od napada, ali odbrana mora biti povezana sa stvarnim napadom.

To znači da se svaka fizička reakcija nakon sukoba ne može automatski smatrati nužnom odbranom. Važno je utvrditi šta se događalo, ko je napadač, kakva je opasnost postojala i kakve su bile okolnosti konkretnog događaja.

Krajnja nužda – kada se otklanja veća opasnost

Drugi važan institut je krajnja nužda.

Ona se odnosi na situacije u kojima osoba učini određeno djelo kako bi od sebe ili drugog otklonila istovremenu ili neposredno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti.

Kod procjene krajnje nužde posebno je važno upoređivanje opasnosti koja je prijetila i posljedice koja je nastala njenim otklanjanjem.

Drugim riječima, nije svako pozivanje na opasnost dovoljno da bi se neko djelo opravdalo. Okolnosti svakog konkretnog slučaja moraju se posebno utvrditi.

Sila i prijetnja

Krivično pravo poznaje i situacije u kojima osoba određeno ponašanje preduzima pod djelovanjem sile ili prijetnje.

Sila ili prijetnja mogu imati značaj za postojanje krivične odgovornosti, ali njihov pravni značaj zavisi od vrste sile, intenziteta prijetnje, okolnosti slučaja i konkretnog krivičnog djela.

Zbog toga nije svaka neprijatnost, pritisak ili verbalni sukob automatski pravno „sila ili prijetnja“ u smislu krivičnog zakona.

Šta znači pokušaj krivičnog djela?

Krivično djelo ne mora uvijek biti dovršeno da bi postojala krivičnopravna odgovornost.

Pokušaj postoji kada osoba s umišljajem započne izvršenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši.

Primjer bi bio slučaj u kojem osoba preduzme radnje koje neposredno vode izvršenju krivičnog djela, ali do njegovog potpunog izvršenja ipak ne dođe.

Kod pokušaja je, dakle, važno razlikovati običnu namjeru od konkretnog započinjanja radnji izvršenja.

Ko je saučesnik?

Krivično djelo ne mora uvijek izvršiti samo jedna osoba.

U njegovom izvršenju mogu učestvovati različite osobe, pri čemu njihova uloga nije nužno ista.

Krivični zakon razlikuje izvršilaštvo, saizvršilaštvo, podstrekavanje i pomaganje, a od toga može zavisiti i pravna odgovornost svake osobe.

Tako osoba koja direktno izvršava djelo nije u istoj pravnoj poziciji kao ona koja drugog navede da ga izvrši ili mu svjesno pomogne u njegovom izvršenju.

Nije svako prisustvo saučesništvo

Važno je napraviti razliku između stvarnog saučesništva i pukog prisustva događaju.

Sama činjenica da je neko bio prisutan kada se dogodilo krivično djelo ne znači automatski da je ta osoba saučesnik.

Za postojanje određenog oblika saučesništva moraju biti ispunjeni zakonom propisani uslovi, uključujući i odgovarajući odnos osobe prema izvršenju krivičnog djela.

Zašto je važno poznavati ove pojmove?

Krivični postupci često počinju od događaja koji se u javnosti opisuju vrlo jednostavno: „napao ga je“, „branio se“, „pomogao mu“, „pokušao je“, „prijetio mu je“.

Međutim, između svakodnevnog opisa događaja i njegove pravne kvalifikacije može postojati velika razlika.

Upravo zato se konačna ocjena ne može donositi samo na osnovu jedne informacije ili izjave. Potrebno je utvrditi sve relevantne činjenice i okolnosti konkretnog slučaja.

Vodič Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona ima upravo takvu edukativnu svrhu – približiti građanima osnovne pojmove krivičnog prava i pomoći im da bolje razumiju šta pojedini pravni termini zapravo znače.

Materijal je namijenjen informisanju građana i ne predstavlja pravni savjet.

📎 Vodič za građane – Krivično djelo dostupan je na stranici Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona – OVDE

Izvor: Kantonalno tužilaštvo TK