JU Radio-televizija Lukavac u naredna tri mjeseca provodi projekat „Eko oaza u srcu teške industrije“
Ne bi ni bilo potrebe za ovim člankom da je autor u ovom projektu vidio išta što će donijeti konkretne pozitivne promjene na terenu.
Ciljevi projekta na prvi pogled zaista izgledaju plemenito:
- “da se skrene pažnja na pojedine lokalitete u neposrednoj blizini gradskog područja, koji su uprkos svom zagađenju svojevrsne eko oaze” te
- “ukazati na potrebu zaštite ovih lokaliteta od divljih deponija smeća i drugih oblika devastacije.”
Tema projekta je u stvari više turistička nego ekološka. Upoznavanje (dokazano nesavjesnih) građana sa novim lokacijama gdje mogu otići sa porodicama i prijateljima, te iza sebe ostaviti hrpe smeća, i nije baš neki doprinos ekologiji.
Već decenijama se radi na “razvijanju ekološke svijesti” građana, pa i dalje imamo zagađenja raznih vrsta, uključujući ono najgore – divlje deponije smeća.
2021 godine je urađen put kroz šume od Puračića, preko Bikodža i Tirinovca, do Modraca, uređena su dva izletište sa prelijepim pogledom na Jezero Modrac i grad Lukavac (i njegovu industriju), i nije prošlo dugo a na Facebooku su se mogle vidjeti slike nabacanog smeća na izletištu.
Pored toga, povećan je broj krađa šume u užem pojasu tog puta jer je više šumokradica moglo raznim prevoznim sredstvima (kombi) brže doći i pobjeći sa ukradenim ogrijevnim drvetom, što je zbog smanjenja broja stabala neplanskom sječom dodatni udarac “biodiverzitetu i očuvanju prirode”, a da i ne ulazimo u to koliko to utiče na eroziju tla i smanjenje podzemnih zaliha vode.
Zašto bi iko, pobogu, mislio da će biti drugačije sa Barom Mosorovac i drugim mjestima na koja se “pozivaju bacači smeća”?
Znamo šta će biti prve reakcije na članak onih koji su pristalice “šuplje”:
- To su pojedinci
- To ne znači da treba svima uskratiti prirodu i njene ljepote,
- Mora se raditi na uzdizanju svijesti,
- To je sve što RTL može učiniti,
- …
I slažemo se sa svime time (osim da je to “sve što može Radio-televizija Lukavac učiniti”, ali od čiste prirode praviti popularna izletišta a da se pri tome nema funkcionalno rješenje kako tu prirodu i očuvati čistom, samo je promocija turizma i dodatno ugrožavanje te prirode.
Puno bi više konkretne koristi za očuvanje prirode donijela bilo kakva, a da ne govorimo češća i agresivnija konstruktivna kritika gradskih vlasti da se pokrenu i učine nešto konkretno na zaštiti prirode, eliminisanju negativnih pojava kao što je bacanje smeća na nelegalne deponije, i slično.
Da ne govorimo o tome da najveću štetu i najveći doprinos zagađenju nanose Lukavačke fabrike koje koriste svaku priliku da isključe filtere i u zrak ispuštaju otrove u punom kapacitetu, konstantno ispuštaju svoje neprečišćene otpadne vode u rijeku Spreču, i posebno Rudnik mrkog uglja Banovići, koji je dno jezera “obložio” sa stotinama hiljada kubika otrovnog mulja koji neprečišćen ispušta sa svojih separacija.
Nije dovoljno “ukazati na potrebu zaštite ovih lokaliteta od divljih deponija smeća i drugih oblika devastacije”, već treba natjerati vlasti da izađu sa konkretnim rješenjima kako to i postići – a rješenje postoji i ono je:
- jednostavno,
- ne zahtijeva nova zapošljavanja niti dodatno opterećenje gradskog budžeta,
- o njemu je pisano desetine puta u zadnjih gotovo deceniju.
Rješenje glasi:
Odlukom gradskog Vijeća urediti da se iznos kazne za nepravilno, nepropisno, neodgovorno, … odlaganje smeća, uništavanje “inventara” na turističkim/rekreacionim destinacijama (izletištima), i slično, propisuje kazna u iznosu od 100 KM, a za uništavanje imovine i dodatna kazna u visini nanesene štete, uključujući iznos cijene materijala i cijene ugradnje istog da bi se sve dovelo u prvobitno i funkcionalno stanje.
Istom odlukom urediti da se od iznosa kazne (100 KM) izdvaja NAGRADA savjesnom građaninu koji pravilno dokumentira (snimi video ili fotografiše počinioca tokom vršenja djela) i prijavi takvo ponašanje, i to u iznosu od 50 KM.
Kako rekosmo, takvo rješenje bi imalo višestruke koristi za cijelu društvenu zajednicu:
- ne bi zahijevalo nova zapošljavanja (beskorisni komunalni redari/policajci ili šta su već), već bi svaki građanin bio potencijalni komunalni redar/policajac,
- ne bi teretilo gradski budžet jer bi “narodne redare” plaćali/nagrađivali sami počinioci prekršaja kroz plaćanje kazne,
- poboljšala bi se finansijska situacija savjesnih građana,
Zašto još uvijek nikome nije stalo da se problem sa zagađenjem zaista i riješi, nije teško pogoditi: ekologija je dobra krava muzara i na njoj se iz godine u godinu, palamuđenjem za palamuđenjem, može prilično novca “izmusti”.
